Pesticidi i pčele

Prema analizama provedenih upitnika gubici u pčelarstvu su u Hrvatskoj se posljednjih nekoliko godina kreću od 12 do 15 % (procjena Veterinarskog fakulteta Zagreb, Zavod za biologiju riba i pčela, 2011). Pritom su najviše oštećeni pčelari kod kojih su zabilježeni gubici veći od 60 %.

Različiti su uzroci propadanja pčelinjih zajednica a najvažniji koji se navode u našoj zemlji i drugim državama diljem svijeta su sljedeći:
– Različiti nametnici pčela i pritom loša pčelarska praksa (npr. nepravilna i višekratna primjena kemijskih pripravaka protiv varooze dovodi do smanjenja imuniteta zajednice, pa time postaje prijemljivija za druge nametnike)
– Negativni okolišni čimbenici (npr. oštra zima, slaba prezimljujuća prehrana pčela)
– Otrovanje od pesticida (npr. sredstva za zaštitu bilja, sredstva za sanitarnu higijenu-npr. pripravci za suzbijanje komaraca).
– Elektromagnetno zračenje bežičnih kućnih telekomunikacijskih uređaja u Njemačkoj dokazano utrostručuje učestalost raspada pčelinjih zajednica!
– Poremećaj propadanja pčelinjih zajednica (engl. Collony Collapse Disorder, CCD) – dosad neutvrđeni specifični uzrok propadanja zajednica 30-40 % (npr. Belgija, Španjolska, Francuska, Grčka). Iz naizgled zdrave zajednice iznenada nestaju odrasle pčele, a mali broj mladih pčela ne može se brinuti za leglo. Kao mogući uzrok spominju se nuklearne elektrane!
– Primjena GMO u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Usprkos brojnim nedostatcima primjena sredstava za zaštitu bilja u poljoprivrednoj je proizvodnji još uvijek najraširenija metoda suzbijanja neželjenih organizama.

Svako sredstvo za zaštitu bilja može biti u većoj ili manjoj mjeri otrovno za ljude, ali također u većoj ili manjoj mjeri mogu biti otrovna i za domaće životinje, divljač, ptice, ribe i pčele.

Srednja letalna doza (LD50) je uobičajeno mjerilo otrovnosti kemijskih spojeva, a označava broj miligrama (mg) tog sredstva na kilogram (kg) tjelesne težine pokusnih životinja potreban da ubije 50% tih životinja. Što je taj broj manji, kemijska tvar je jači otrov!

Velika većina sredstava za zaštitu bilja, koja imaju dopuštenje za promet u našoj zemlji (nešto više od 98%), na temelju općih podataka o otrovnosti svrstana je u tri skupine otrova, a slobodna prodaja bez evidencije je pri tom dopuštena samo za III. skupinu otrova.

Čovjek danas koristi vise od 70.000 kemijskih spojeva u najrazličitije svrhe (u industriji, prometu, prehrambenim i konditorskim pogonima, kućanstvu, medicini i dr.), a za suzbijanje štetnih organizama u hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji tijekom 2011. godine bila je dopuštena samo “221” djelatna tvar.

Sredstva za zaštitu bilja smiju se koristiti sukladno njihovoj registraciji koju izda je nadležna uprava Ministarstva poljoprivrede (NN 27/11.) u dopuštenim kulturama, u propisanoj količini i na propisan način.

U vrijeme berbe ili žetve poljoprivrednih usjeva ostaci ili rezidui sredstava za zaštitu bilja ne smiju biti veći od tolerance propisane “Pravilnikom o maksimalnim razinama ostataka pesticide u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla”. (NN 148/08., 49/09., 118/09., 36/10. i 26/11.).

Približno 75% sredstava za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj je barem 400 % manje otrovno od natrij-klorida (kuhinjska sol) koji se koristi kao dodatak jelima i/ili acetil salicilne kiseline (npr. Andol, Aspirin koju u svijetu kao lijek koristimo u godišnjoj količini od 42.000 tona. Srednja letalna doza natrij-klorida i acetil salicilne kiseline je približno 300.

Stoga, poljoprivredni proizvođači moraju poznavati karencu svakog sredstva za zaštitu bilja u dopuštenim kulturama!

Neke od tih kemijskih tvari su poznate i pčelarima jer ih koriste za suzbijanje neželjene varooze (npr. amitraz, fluvalinat). Pri ocjeni dvaju jednako otrovnih sredstava opasnost im dodatno određuje njihova formulacija, hlapivost, način, uvjeti i mjesto primjene, te izloženost osobe koja obavlja aplikaciju. Za pčelare su najotrovnija i najopasnija sredstva za suzbijanje kukaca ili insekata (insekticidi).