Crnogorična medljika

107

Čuvena je paša na jeli u Sloveniji, Gorskom Kotaru, u Lici i Bosni. Medljika se može javljati na listu i grančicama jele od svibnja pa sve do listopada.

Do izlučivanja medljike na crnogorici dolazi po dru B. Geintzu, koji je u tom pogledu vršio dugogodišnja ispitivanja, posredovanjem ušiju Lachnus hyalinus i Lecanium hemycryphum.

Ove uši sišu sokove iz tankih grančica, s lista i izlučuju medljiku. Postoje i suprotne tvrdnje, da medljika nastaje znojenjem drveća, ali ta tvrdnja nema jačih dokaza, da bi se mogla prihvatiti. Nije nađena medljika na onim stablima, na kojima nije bilo nigdje u blizini ušiju, naprotiv čim su uši prenesene, medljika se pojavila.

Medljika nije redovita niti stalna paša u svakoj godini, i ne možemo je ni po kojim znacima sa sigurnošću predvidjeti, jer uši može biti, a da se medijika ne pojavi. U hladnim i kišovitim ljetima ne bude medljike. U deset godina pojavi se tri četiri puta, i to redovito u toplim i suhim ljetima. Kada su velike vrućine, medljika brzo otvrdne i pčele je ne mogu sabrati. Najjača su lučenja medljike ujutro i navečer, pa je poznata pojava da pčele i po noći na mjesečini izlijeću i rade, dok za podneva gotovo potpuno prestaje rad i može se pojaviti grabež.

Jačina izlučivanja medljike mnogo varira prema tlu, nadmorskoj visini i još mnogim nepoznatim čimbenicima. Ima krajeva, gdje se javlja češće, kao u Sloveniji i Gorskom Kotaru,a ima i takvih, kao na primjer u Bosni, kod Bihaća na Plješivici, gdje se pojavi jedanput u deset godina.

Normalna je pojava da se jelova medljika vrlo brzo kristalizira još u saću i da se ne dade vrcati. Na dobrim pašama pčelari neprestano vrcaju, a ukoliko to propuste, moraju izrezivati saće s medom ili ga ostaviti u košnici, dok ga pčele ne potroše. Poznati slovenski velepčelar Kirar iz Maribora u tu svrhu izgradio je u medištima svojih košnica takve okvire, u kojima su satine izgrađene na cinkovom limu. Na pašama medjike, kad se ona kristalizira, on ne vrca med, nego izrezuje saće s medom sve do satne osnove i daje nazad pčelama da nadograđuju i pune.

Zanimljivo je što se u Gorskom Kotaru sve do Delnica medljika ne kristalizira u saću, a što se ide dalje od Delnica prema moru, kristalizira se već za dva tri dana.

Pčelari mnogo sele u predjele medljike i u dobrim godinama saberu velike količine meda. Prema tomu postoji među pčelarima vjerovanje u tim krajevima, da je medljika bolja pčelinja paša nego bagrem, jer dulje traje, pčele se na njoj dobro razviju i saberu više meda.

U dobrim godinama mogu pojedina društva dati 40—50 kg, a u rekordnim godinama i do 80 kg meda. Med od jelove medljike je tamnozelenkast, miriše po smoli, ukusan je za jelo i mnogi smatraju da je ljekovit. Brzo se kristalizira; pčele na njemu zimi dobiju grižu i redovito ugibaju.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.