Topljenje mednih poklopaca i tamne voštine

66

Nakon već spomenutog ispiranja i oni se tope na jednostavniji način, ali kako sadrže netopljive sastojine od tamnijih poklopaca i dubljeg rezanja pri otklapanju, treba ih s vodom lijevati kroz finije sito od pocinčane mreže za ventilaciju ili se u trgovini kupi poveće poluokruglo uokvireno sito s drškom za lonac, kakvo nam neprestano treba za cijeđenje meda i voska na pčelinjaku.

Ova voština, kojoj se mogu za isti postupak dodati i svi svjetliji dijelovi saća, otpaci, zaperci i divlja gradnja, također se kuha u emajliranom loncu. Kad zavri, lijeva se kroz mrežicu u drugu emajliranu posudu. Vosak će protjecati zajedno s vodom dok se sito do vrha ne začepi netopljivim tropom. Lonac se tad vrati na vatru, a voština u situ lagano miješa aluminijskom ili niklenom žlicom dok isteče voda i topljiva voština, a na situ ostane netopljiv trop. On se, dok je još topao, izvadi sa sita i baci u tamnu voštinu koja će se posebno topiti uz tlačenje.

S peći se opet donese lonac i nastavi cijeđenje kroz sito dok se lonac ne isprazni i trop ne ukloni sa sita. Ako ima još takve voštine, ona se opet stavlja s mekom vodom u još topao lonac i nastavi topljenje. Ona se nastavlja brže ako se na istoj vatri unaprijed grije voda ili topi voština u više posuda. Kad je voština ljepša, ovakvo cijeđenje ujedno je završno kuhanje i kalupljenje, i s dobivenih voštanih koluta treba samo dobro ostrugati talog. No većinom se ti koluti skupljaju za još jedno, završno kuhanje, uz dodatak nešto octa vodi, kako bi se dobili koluti veći i ljepši, bez taloga.

Topljenje tamne voštine

Tamna voština mora se za topljenje pripremiti rezanjem ili kidanjem u orašaste komade i močenjem u više voda 2 do 4 dana prije kuhanja, ponajbolje u kišnici ili potočnoj vodi. Nije uputno, osobito za toplijeg ljetnog vremena, ostaviti voštinu u vodi duže od 8 dana, jer iako u njoj odmah propadnu zameci voštanog moljca, ona se dugim stajanjem rastvara i usmrdi, te se u njoj pojave drugi crvi. Hrpe voštine ne valja ostaviti ni vani na zemlji ili travi jer će ih ubrzo prožeti gliste i drugi kukci, pa ih radi ispiranja na kiši treba raširiti na kosini od betona, ili dasaka, odnosno staviti u kakav propusni sud pod žlijeb. Voda će isprati nečist i gnojnicu i smekšati voštinu, pa će i topljeni vosak biti ljepši.

Na manjim pčelarstvima vosak se ponajviše topi u lanenim vrećicama. Kako one nakon 3 do 4 tlačenja puknu, dobro ih je saliti od zdravih komada starih vreća. Vrećice neka budu široke koliki je promjer lonca. Voština se u vrećici zaveže špagom i kuha u emajliranom loncu. Pri tom se gnječi i prevrće kuhačom, a vosak obire žlicom i sipa u hladnu vodu. Zatim se vrećica izvadi kuhačama i brzo stavi u procijep od jakih dasaka ili greda i tlači kako bolje može. Vrećice se vraćaju na kuhanje i tlačenje ponavlja još 2 do 3 puta dokle god izlazi vosak. Cijeđenje će biti to bolje što je promjer grumena manji, a pri tlačenju podešena uz vrećicu neka drvena rešeta da vosak može otjecati na sve strane. .

Na većim pčelarstvima voština se iskuhavala na otvorenoj vatri u velikoj limenoj bačvi. Na dno se stavilo drveno rešeto, na nj tanak sloj slame i vrećica s voštinom, na nju slama pa opet rešeto i tako redom do gore više vrećica. Zatim se na zadnje rešeto stavio tanjur tlačila, nalila se do vrha voda pa kad bi voda zavrela, stezao bi se vijak ili drukčijim nekim tlačenjem istiskivao vosak koji bi se obirao ili odlijevao s površine. To bi se ponavljalo popuštanjem tlačila, dodavanjem vode i ponovnim tlačenjem. Tako bi se obavio odjednom velik posao, ali tlačenje je razmjerno slabo i vosak se ipak ponešto kvari zbog dodira s kovinom.

To donekle vrijedi i za manje posebne topionike s tlačilom. Oni imaju u visokouskoj posudi smješten nešto uži cilindar od lima s rupicama od 2 mm na dnu, na stranicama i na tanjuru tlačila. Cilindar se do vrha ispuni voštinom, malo uvuče tanjur tlačila, nalije do vrha cilindra voda, zatvori gore poklopac i stavi na peć. Kad voda zavri, okretanjem vijka postepeno se tlači voština do kraja, posuda nagne i kroz poseban grlić odlijeva s površine vosak, pa ponovo uspravi, odvrne tlačilo i dolije kroz poseban otvor vode. Kad zavri, ponovo se tlači i lijeva. To se ponavlja sve dok odlivena voda sadrži voska. Zatim se topionik otvori, izlije voda i istrese trop pa ponovo puni i kuha. Takvi topionici rade prilično dobro, ali je topljenje sporo, jer na malenom podu treba grijati mnogo vode, potroši se dosta goriva, a s vremenom i kositrene, površine dobivaju patinu, stvaraju emulziju i kvare vosak.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.