ESCA ili apopleksija vinove loze

59

Posljednjih godina veliku pažnju vinogradara širom svijeta, ali i kod nas u Hrvatskoj zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili apopleksija ili apoplektično venuće.

Apopleksija vinove loze u stranoj literaturi poznata je pod imenom “Mall dell’Esca” ili “Esca”. Jedna je od najstarijih bolesti na vinovoj lozi za koju se smatra da je bila poznata u mediteranskim krajevima još u vrijeme Rimljana. Pod nazivom „eska“ podrazumijeva se kompleksna bolest u kojoj je unutrašnja trulež trsa samo jedan od simptoma. To je bolest drva i izaziva sušenje vinove loze.

To je u pravilu bolest starih vinograda i to se dovodi u vezu s postotkom tanina. Poznato je da je u starim trsovima postotak tanina veći. Mogu biti zaraženi i mladi trsevi od 2 do 5 godina, a to se tumači tako da su na tim mjestima prethodno iskrčene zaražene biljke od kojih su ostale brojne bazidiospore kao izvor zaraze. Na mladim vinogradima i ako dođe do infekcije, simptomi se očituju mnogo godina kasnije jer parazit sporo napreduje.

Na osnovi simptoma i uzročnika razlikuju se dva tipa oboljenja: Apoplektično venuće-klasična eska i Mladenačko apoplektično venuće-mladenačka eska.

Uzročnici sušenja vinove loze su patogene gljive koje nanose velike ekonomske štete u vinogradarskoj proizvodnji. Gljiva je sposobna adaptirati se na sve situacije koje susrećemo u vinogradima, a ovisno o okolnostima, razvoj je brži ili polaganiji. Simptomi klasične eske uočavaju se na starijim trsevima, starijim od 8 godina dok se simptomi odnosno venuće od mladenačke eske uočava na mladim biljkama od 1 do 3 godine.

Prvi vanjski simptom jest promjena boja na listovima. Na plojci između glavnih žila javljaju se izdužene žute ili crvenkastosmeđe nekroze. Između tog nekrotiziranog dijela nastaje šira ili uža zelena zona. List poprima specifičan izgled „Tigrovih šara“. Ako nekroza prekrije veći dio plojke, list se osuši. Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa. Apopleksija se pojavljuje u dva tipična oblika: u kroničnoj formi kao degradacija lišća te u akutnoj formi kao brzo sušenje ili smrt cijelog trsa. Ukoliko biljka s takvim simptomima na listovima preživi nekoliko godina bolest eske je prešla u kroničnu fazu. Pojava simptoma na listovima u narednoj godini može izostati, no moguće je da će se opet pojaviti nakon jedne ili dvije godine. Na krakovima trsa i stablu mogu se pojaviti uzdužne pukotine. Trsovi s prethodno navedenim simptomima žive po nekoliko godina, nakon čega nastupa akutnaapoplektična faza.

Za vrijeme toplih ljetnih mjeseci nastupi iznenadno sušenje. Istovremeno se suše mladice, bobe na grozdu smežuraju i u konačnici se čitav trs osuši. Sve te promjene na listovima i na vanjskom izgledu trsa su posljedice promjena koje su nastale u unutrašnjosti trsa. Na presjeku stabla vide se različite promjene. Poznato je da se poremećaj jače pojavljuje u toplijim i suhim uvjetima. Oboljeli trsovi normalno započinju rast i razvoj, cvatnja i oplodnja se ničim ne razlikuje od zdravih biljaka, a prve neželjene promjene su vidljive tek nakon vrućih ljetnih razdoblja. Meteorološki uvjeti utječu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na zaraženim trsovima mogu izostati ili biti prikriveni.

Glavne mjere zaštite od ove bolesti su isključivo preventivne. Prva preventivna mjera protiv apopleksije je korištenje certificiranih odnosno deklariranih loznih cjepova, a naša zemlja kao uvoznica sadnog materijala mora provoditi kontrolu i protiv “mladenačke apopleksije”. Budući da za podizanje novih vinograda uglavnom koristimo površine na kojima rastu šume, šikare, stari voćnjaci ili stari vinogradi, nakon krčenja potrebno je “odmarati” tlo 2-3 godine, odnosno čak 4-6 godina ako je prethodni nasad bio zaražen bolestima drva ili virusnim česticama.

Ostale preventivne mjere obuhvaćaju premazivanje rana od rezidbe zaštitnim voćarskim voskom kako bi se spriječio ulaz spora gljive u biljku, te u slučaju pojave bolesti uklanjanje zaraženih trsova iz vinograda. Pošto je uzročnik ove bolesti patogena gljiva, glavni način na koji prenosimo ovu bolest u vinogradu jest škarama prilikom rezidbe. Da bi se spriječio prijenos te bolesti potrebno je tijekom rezidbe dezinficirati alat odnosno škare. Obavezna dezinfekcija škara i drugog pribora je 70%-tnim alkoholom, čisti ili uz dodatak kalij permanganata.

Što se tiče direktnih ili kemijskih mjera zaštite fungicidima, za sada ne postoje fungicidni pripravci kojima bi se uspješno mogla spriječiti pojava ili širenje ove bolesti. Postoje podaci o različitoj osjetljivosti/otpornosti nekih kultivara vinove loze pa se tako kao izrazito osjetljivi kultivari navode Sauvignon, Cabernet Sauvignon i dr.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.