Zaštita od plamenjače vinove loze

79
Spread the love

Najčešće su napadnuti list i boba, a rjeđe cvijet, a vrlo rijetko mladica i vitice. Prvi znaci bolesti najčešće se pojavljuju na najdonjim listovima.

Na mladim listovima nastaju nešto svjetlije zelene do žute zone tzv. “uljane mrlje” koje se postupno povećavaju dosežući promjer 1 do 3 cm. Uskoro, nakon inkubacije, s donje strane lista na mjestu “uljanih mrlja” izbijaju bijele prevlake. To su brojni sporangiofori sa sporangijima. Zaražene zone postaju crvenkasto-smeđe.

Na starim listovima nastaju žuta do crvenkasta polja omeđena žilama formirajući mozaik sa zelenim zdravim dijelovima lista. Bez obzira radi li se o primarnoj ili sekundarnoj zarazi, zaražene zone lista počinju smeđiti, a tkivo odumire i suši se. Na posmeđenom dijelu nema fruktifikacije jer je gljiva obligatni parazit i može egzistirati samo u živim stanicama. Micelij ulazi u zdravi dio lista, a pjega se postupno širi. Pjege se javljaju na nekoliko mjesta na listu, ali kada je zahvaćen veći dio plojke dolazi do sušenja i otpadanja lista. Do defolijacije može doći već krajem srpnja. Zaraženi listovi izvor su zaraze za ostale zelene organe.

O zaštiti treba razmišljati već kod podizanja vinograda. Uzgoj relativno otpornih kultivara na plamenjaču bio bi najbolje rješenje. Premda postoje relativno otporni kultivari na plamenjaču, oni nisu prihvaćeni na većim površinama za proizvodnju vina, između ostalog i zbog očuvanja vlastitog tradicionalnog sortimenta. Vinogradi podignuti na nagnutim, južnim, sunčanim ekspozicijama i propusnim tlima manje su napadnuti jer u takvim vinogradima parazit ne nalazi najpovoljnije uvjete za razvoj. Obrnuto je s vinogradima koji su posađeni na niskim terenima i tlima koja zadržavaju vodu. Mjesta izložena propuhu povoljnija su jer zračne struje brže suše lišće i tlo. Zbog istog razloga, redove treba postaviti u pravcu vjetrova.

Ostali uzgojni zahvati, ako su obavljeni pravovremeno, mogu doprinijeti smanjenju zaraze. Plijevljenjem mladica sa starog drva smanjuje se mogućnost primarnih infekcija. Kod prvog zalamanja zaperaka smanjuje se broj listova u čokotu pa je bolje provjetravanje i kvalitetnija aplikacija fungicida. U vrijeme drugog zalamanja i vršikanja, listovi su obično zaraženi. Skidanjem vrškova, odstranjuju se i zaraženi listovi pa je infektivni potencijal u sljedećoj vegetaciji manji. Loza troši najveće količine dušika do konca cvatnje. Nakon toga perioda treba je prihraniti samo ako to analiza pokaže, u protivnom loza stvara mnogo zelene mase koja pogoduje razvoju plamenjače i ostalih bolesti. Svim do sad spomenutim zahvatima može se zaštita olakšati, ali niti jedan od njih ne može zamijeniti primjenu fungicida.

Kada se ne bi provodila zaštita fungicidima, loza bi nakon nekoliko godina propala prvenstveno zbog plamenjače, ali i zbog pepelnice. Posljednjih godina, broj prskanja značajno je smanjen. Danas se može postići zadovoljavajuća zaštita s 4 do 6 prskanja u prosječnim godinama. Nije to samo ušteda, već i značajan ekološki pomak.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.