Rezidba smokve

Smokvu možemo uzgojiti s nadzemnim sustavom u obliku krošnje, s deblom niskim ili srednje visokim, ali i u obliku grma, s dvije, tri ili rjeđe više grana osnovnih vodilja iznad površine tla („kazan“).

Grm se brže i, relativno lakše, formira i održava, na takvom uzgojnom obliku će prije proroditi, ali će poslije imati robusniju krošnju i smanjit će se prirodi u odnosu na smokvu-stablašicu, a teže će biti obavljati i određene radove u krošnji (obradu, rezidbu, zaštitu).

Ukoliko želimo uzgajati smokvu na postavkama voćarske struke uz intenziviranje uzgoja, trebali bismo se opredijeliti za stablo s krošnjom s visinom debla od 40 do 60 ili do 80 cm. Kod prostornih uzgojnih oblika, kako smo već rekli, skeletne grane se razvijaju u svim smjerovima, a od njih izdvajamo, kao važnije za smokvu: piramidalan oblik (obična i etažna piramida) i vaza.

Piramida ima provodnicu kao produžetak debla i tri do pet na njoj raspoređenih debelih grana (primarne skeletne grane). Na provodnici skeletne grane mogu biti raspoređene na različitim udaljenostima, spiralno ili na etažama smještene, mogu biti različiti kutovi njihova otklona u odnosu na provodnicu, mogu biti različito razgranate tanjim skeletnim granama i obrastajućim izbojcima.

Vaza je uzgojni oblik bez provodnice s tri ili četiri skeletne grane s razmakom jedne iznad druge od 10 –15 cm, raspoređenih tako da međusobno zatvaraju kutove od 120°, odnosno 90°, a imaju položaj u odnosu na zamišljenu provodnicu pod kutom od 45°. Ovo je otvorena ili šuplja krošnja, kako ćemo često u literaturi naći kvalifikaciju, jer se krošnja maksimalno odozgo širi razgranavanjem u svim smjerovima unutar kružnog prostora. Kod ovog uzgojnog oblika dolazi do zadovoljavajućeg prodora svjetlosti, do bolje prozračnosti i minimalizirane pojave boljeg položaja i time favoriziranih grana, odnosno njihove jače aktivnosti i stvaranja podčinjenih zona krošnje smanjene aktivnosti i iskorištenosti.