Bistrica i njeni problemi sa šarkom

3233

Kod nas je od šljiva još uvijek najzastupljenija naša stara sorta Bistrica, osobito u starim šljivicima na okućnicama.

Vrlo raznolika upotrebljivost njezinih kvalitetnih plodova u preradi (od sušenih do proizvodnje rakije) i potrošnja i u svježem stanju, skromnih i vrlo tolerantnih zahtjeva na ekološke uvjete i njegu u uzgoju, rani početak rodnosti, samooplodna je itd.

Nažalost, kao ni bilo koja druga sorta voćaka, i ona nije bez loših svojstava mana. I Bistrica ima svojih mana Vrlo je široka populacija tipova i klonova s prilično velikim variranjem različitih svojstava, što bi se moglo iskoristiti za odabiranje i razmnožavanje boljih i tako za neprestano popravljanje njezinih lošijih svojstava. Nekad se to empirijski u narodu, iako skromno, i radilo. Na taj su način prije nekoliko desetljeća u BiH znanstveno selekcionirali dvije nove sorte iz populacije Bistrice, s krupnijim plodovima – Korajku i Bosanku.

Neredovita rodnost Bistrice nije nepoznata kao njezina mana, ali je ona znatno izraženija u ekstenzivnoj proizvodnji nego u intenzivnoj, kao i bez iznimke i drugih voćaka. Intenzitet proizvodnje znatno utječe ne samo na količinu i kakvoću priroda, nego i na kontinuitet rodnosti. Na izostanak priroda u godini kada šljive i obilno cvatu, može utjecati i više vanjskih čimbenika. Primjerice, osim kasna proljetna mraza, vrlo nepovoljno je upravo za Bistricu u cvatnji, koja kasno cvate, suhi topli vjetar za cvatnje koji isušuje sekret njuški cvjetova i time onemogućava klijanje polena i oplodnju cvjetova. To nije baš posve rijetka meteorološka pojava i kod nas, i od nje praktički nema mogućnosti zaštite. Poslije cvatnje, dok su još zametnuti plodići mali (oko veličine pšeničnog zrna), ovisno o intenzitetu napada, može ih gotovo sve izbušiti štetnik Šljivova osica (Hoplocampa flava), i tako djelomice ili u potpunosti uništiti prirod. Štetnik se može suzbijati odgovarajućim kemijskim pripravcima, ali se to u ekstenzivnom uzgoju gotovo i ne primjenjuje. Nisu isključeni i drugi uzroci.

Njezinoj zastupljenosti i raširenosti pridonijela su njezina brojnija dobra svojstva u dosadašnjem i sadašnjem ekstenzivnom uzgoju. Točno je da je Bistrica jedna od najosjetljivijih sorti šljive na Šarku. Ima i zaraženih stabala, ali prema vlastitu zapažanju, ima još uvijek i zdravih. Kada bi samo Šarka bila uzrok nerodnosti stabala, ili uopće Bistrice, onda zaražena stabla (prema vidljivim simptomima na lišću i košticama) poslije zaraze ne bi više nikada rodila. Odnosno, u godinama kada druge nepovoljnosti omoguće rodnost, rodila bi samo zdrava stabla od Šarke. Šarke se na Bistrici više ne možemo posve riješiti, ali vjerujem da se ne bi bilo dobro zbog toga odreći ove sorte, pogotovo ne u ekstenzivnoj proizvodnji na okućnicama. Razmnožavanjem isključivo zdravih i boljih stabala (cijepljenim sadnicama ili korijenovim izdancima) i suzbijanjem barem glavnih prenositelja zaraze (lisnih ušiju), mogao bi se povećati udio zdravih stabala i dalje je zadržavati u uzgoju i proizvodnji.

Odavno je kod nas započeo pokušaj zamjene Bistrice uvezenom američkom sortom Stenli (Stanley), kao sortom otpornom na Šarku. Taj pokušaj još i danas nije posve prestao, ali ne daje željene rezultate, pogotovo u ekstenzivnoj proizvodnji. Bistrica se i dalje sadi i održava u proizvodnji. Djelomice i zato što se pokazalo da ni Stenli nije posve otporna sorta, nego samo otpornija ili tolerantnija na ovu bolest. Čini se da i nema posve otporne sorte šljive na zarazu Šarkom.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.