Zaštita voćaka pred kretanje vegetacije

Neobično tople zime tjeraju poljoprivrednike da razmišljaju o promjeni standardnog kalendara radova, posebno kad je riječ o zaštiti bilja.

Na teškoće s kojima bi se i struka i proizvođači mogli susretati, u slučaju produljenja ovakvih vremenskih (ne)prilika, čini se prigodnim upozoriti biblijskim citatom iz Ponovljenog zakona: „Imat ćeš masline po svemu svome području, ali se uljem nećeš mazati, jer će ti masline opadati…Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat će plijenom kukaca.“

Nema mirovanja

Zaštita voćnih vrsta nije iznimka pri takvom promišljanju te se postavlja pitanje što bi i kako bilo mudro sada učiniti. Kontinentalne voćne vrste, u normalnim okolnostima, s nastupom kasne jeseni (listopad, studeni) odbacuju lišće i povlače sokove prema korijenu. To vrijeme mirovanja obično završava krajem zime i početkom proljeća kad se kretanja sokova počinju odvijati u obratnom pravcu od korijena prema nadzemnim organima i primjetna su po bubrenju pupova.

Razdoblje hladnog vremena i mirovanja, voćkama je potrebno da bi se kvalitetno pripremile za slijedeću vegetaciju. U to vrijeme odvijaju se spori, oku nevidljivi, ali neobično važni procesi u pupovima i u samom korijenju. Da bi se ti procesi dovršili potrebna je (ovisno o vrsti i sorti) zadovoljavajuća suma tzv. inaktivnih temperatura ( ispod 7 stupnjeva Celzijusa).

Upitna rodnost

Ukoliko se dovoljna suma „negativnih“ temperatura ne akumulira može doći do znatnih poteškoća u formiranju, naročito, cvjetnih pupova. Kod nekih kultura to može dovesti i do njihovog opadanja čime je, naravno, ugrožena njihova normalna rodnost. Razlikujemo kod voćaka, u sklopu faze mirovanja, fiziološko mirovanje koje je neovisno o temperaturnim amplitudama te ekološko koje traje ovisno o trajanju niskih temperatura.

U vrijeme nakon fiziološkog mirovanja tj. u ekološkom mirovanju voćke mogu biti isprovocirane toplim vremenom na prerano buđenje te naknadni nastup niskih temperatura može izazvati daleko veće štete no kod voćaka u dubokom snu.

Što možemo očekivati nakon ovako toplog prvog dijela siječnja ne može se još sa sigurnošću tvrditi, no ako se takvo vrijeme nastavi izvjesno je da će doći do ranijeg kretanja sokova i bubrenja pupova. Sa stanovišta zaštite to je naročito važno kod koštičavih voćaka i to posebno breskve. Naime, otvaranjem pupova bresaka stvaraju se uvjeti za infekciju malih listića jednom od najvažnijih bolesti ove voćne vrste – kovrčavošću.

Kad pupovi dođu pred fazu otvaranja, stabla obavezno već trebaju biti zaštićena. U tu svrhu redovito koristimo bakarna sredstva kojima valja obuhvatiti čitavu krošnju. Isto tretiranje bit će, sasvim izvjesno, potrebno ponoviti bar još jednom (tik pred samo kretanje). U slučaju kišnog vremena, nakon toga, tretiranje, protiv iste bolesti, treba nastavi preporučenim organskim fungicidima. Iako je to manje poznato kovrčavost može zahvatiti i marelicu dok je za šljivu tretiranje pred samo kretanje posebno potrebno kod sorata osjetljivih na bolest zvanu rogač šljive.

Štetnici prezimili

Napominjemo ovdje da koštičave voćke, ako je to ikako izvedivo, trebamo rezati što bliže početku vegetacije jer otvorene rane u zimskom razdoblju predstavljaju ulaz za pogubne bakterijske bolesti čijeg smo prisustva sve češće svjedoci. Nekad je za njihov ulazak u biljku dovoljna rana nastala opadanjem lista te se stoga ubuduće zaštita treba planirati i za jesensko razdoblje godine. Kod voćaka gdje pregledom ili pak procjenom (jači napad protekle godine) zaključimo da se može očekivati veća populacija štetnika (lisne uši, crveni pauk…) za tretiranje pred samo kretanje dobro je bakarna sredstva upotpuniti dodatkom odgovarajućeg uljanog sredstva.

Kod jezgričavog voća manja je mogućnost preranog buđenja no također valja računati na veći broj prezimljenih štetnika (blaga zima) te u svoje vrijeme (pred samo kretanje) primijeniti recept naveden kod koštičavih voćaka. Osim lisnih uši i grinja kod jabuke i kruške problematični mogu biti cvjetojedi te buhe pa i na njih valja obratiti pažnju pri odabiru odgovarajućeg zaštitnog sredstva. Slično kao kod koštičavih i jezgričavih voćaka možemo postupiti i kod zaštite lijeske. Drugim riječima pred samo kretanje vegetacije kombinacijom bakarnih i uljanih sredstava štitimo biljku od gljivičnih bolesti i bakterioza te ujedno djelujemo na jaja lisnih uši koja se nalaze na stablima.