Proizvodnja sadnica smokve

Dolaskom proljeća reznice se pripremaju za ožiljavanje, u svrhu čega se koristi tlo ili supstrat. U velikim rasadnicima u tu svrhu koriste se topli stolovi gdje se, između ostalog, kao supstrat za ožiljavanje rabi perlit.

Reznice se postavljaju u perlitnu podlogu ili tlo na razmak 10-15 cm. Ukoliko se u svrhu ožiljavanja koriste topli stolovi (u specijaliziranim rasadnicima) između redova reznica ostavlja se razmak od svega 10-15 cm, dok se u slučaju sadnje u tlo (na otvorenom) međuredni razmak povećava i tada on iznosi 80-100 cm.

Naime, u kontroliranim uvjetima uzgoja (topli stolovi u stakleniku) puno je lakše vršiti prevenciju od korova čijih klijavih sjemenki nema u namjenskim supstratima za ožiljavanje a koji se koriste u čistom obliku, dakle bez dopunskog dodavanja zemlje. Nasuprot tomu, kod uzgoja na otvorenom (u tlu) moramo redovito vršiti uništavanje korovskih biljaka koje u znatnoj mjeri umanjuju uspjeh ožiljavanja te razvoj reznica.

Stoga se tlo kod uzgoja na otvorenom između redova kontinuirano rahli, čime se onemogućava pojava korova. Nadalje, bolje ukorjenjivanje reznica postiže se u slučajevima osiguranog zagrijavanja bazalnog dijela reznice. To se u rasadnicima lako osigurava na stolovima. Oni imaju predviđeni vid zagrijavanja instaliran na stolovima zbog čega su i dobili naziv topli. Kod uzgoja na otvorenom to pak ne možemo postići pa reznice moramo staviti na ožiljavanje u nešto kasnijim terminima (ožujak-travanj) tj. onda kada se tlo dovoljno zagrije. Pri tomu moramo znati kako se novo tkivo (kalus) počinje razvijati pri temperaturi od 15°C dok se korijen počinje formirati pri temperaturi od 20-tak stupnjeva C. Prilikom postavljanja reznica moramo voditi računa da one vire 10-tak cm iznad tla, nakon čega se zagrću zemljom kako bi se što bolje ožilile i kako bi krenule nešto kasnije.

Osim toga, tlo u kojem se ukorjenjuju reznice smokava mora se konstantno održavati vlažnim, uz redovito provođenje mjera uništavanja korova. Nakon što su se reznice ožilile, premještaju se u kontejnere ispunjene komercijalnim supstratom ili kvalitetnim plodnim tlom, gdje se ostavljaju do godine dana a sve kako bi se što bolje razvile do momenta sadnje na stalno mjesto.

U svrhu punjenja kontejnera rasadničari često koriste smjesu plodnog tla, treseta i stajskog gnoja uz dodatak odgovarajuće količine mineralnoga gnojiva. Kontejneri se do momenta sadnje čuvaju u rasadniku, malo izdignuti iznad površine tla ili postavljeni na odgovarajuće podloge ili folije, iz razloga što u suprotnom korijen smokve kroz otvore na dnu kontejnera prolazi i veže se s tlom.

Zbog toga prilikom dizanja kontejnera od tla dolazi do trganja i oštećivanja korijena sadnice. S druge strane, ukoliko se korijenu sadnice tijekom rasta onemogući kontakt s tlom, on se u potpunosti razvija unutar kontejnera, na najbolji mogući način povezujući i prorastajući supstrat kojim je prethodno i ispunjen.

Pored toga poželjno je bazalni dio, sada već formirane smokvine sadnice, premazati voćarskim voskom jer se na taj način onemogućava njezino prekomjerno isušivanje. Spomenimo još kako se ovim kontejnerskim načinom danas dobiva oko 90 % smokvinih sadnica koje se proizvode u nekoliko registriranih voćnih rasadnika na potezu između južne Hercegovine i južne Dalmacije. To i ne začuđuje s obzirom da su sadnice dobivene kontejnerskim putem izvrsne kakvoće dok im je prijem po sadnji izvrstan.