Pekan orah

154

Pekan orah (Carya illinoiensis) visoko je listopadno drvo, koje u prosjeku dosegne visinu između 20 i 40 metara, dok je obujam krošnje između 10 i 20 metara. Starija stabla mogu imati promjer debla širok i do dva metra, piše Gospodarski list.

Listovi su na granama smješteni perasto i njihov broj varira od 9 do 15 listova po grani. Najduži listovi mogu biti dugi i do 45 cm. Biljka se oprašuje vjetrom i ima monoecijske cvjetove, odnosno muški i ženski cvjetovi su odvojeni, ali se nalaze na istom drvu. Prašnici su viseći i dugi do 18 cm, dok su ženski cvjetovi manji i smješteni su zajedno, u skupinama od 3 do 6 cvjetova.

Plodovi pekan oraha su ovalno- duguljasti, dugi od 3-6 cm, široki 1,5-3 cm. Ljuska, koja štiti jezgru ploda, ima debljinu od 3-4 mm, u razvitku ploda zelene je boje, a zriobom postane tamno smeđa i puca na 4 dijela i otkriva oraščić s tankom korom. Plod dozrijeva sredinom listopada, a do rujna je jezgra djelomično tekuća i tek krajem zriobe u potpunosti otvrdne.
Okus ploda je pun, bogat i putrast i za razliku od običnog oraha, nije gorkast. Plod se može jesti u svježem stanju ili koristiti za spravljanje raznih jela, naročito slastica. Osim ploda, može se iskoristiti i drvo pekan oraha i to u proizvodnji namještaja, podnih i zidnih obloga, a vrlo korisna je i primjena drva kao goriva prilikom dimljenja suhomesnatih proizvoda.

Razdoblje u životnom ciklusu kad se biljka ograničava samo na vegetativni rast, iznimno je dugo i traje od 10 do 12 godina, a brzina ulaska u produktivnu dob, kad biljka daje plodove, varira od pojedinih sorti i uzgojnih mjera.

Dugo razdoblje do početka davanja ploda zapravo je razvojno nasljeđe vrste koje joj omogućava da se izbori za svoje mjesto pod suncem u borbi za životni prostor s ostalim biljnim vrstama. S ekonomskog stajališta, to produžuje vrijeme kad uzgoj i proizvodnja ove vrste postaje rentabilna i zahtijeva podrobnu i unaprijed planiranu financijsku pripremu u procesu podizanja voćnjaka.

Brzina ulaska u produktivnu dob tako postaje važan selekcijski kriterij u odabiru sorte, jer je za svakog uzgajivača poželjan što raniji povrat investicije. Nažalost, kod selektiranih kultivara koji ranije rađaju, javlja se veći stupanj slabije ispunjenih jezgri ploda, što je češći slučaj kod starijih stabala i rezultira manjom isplativosti proizvodnje.

Uzgoj ovih kultura zahtijeva veliku zemljišnu površinu. Za plantažnu proizvodnju poželjno je da je na izabranom tlu prošlo više od 10 godina od krčenja šume, da bi se spriječila mogućnost da na novoposađene biljke utječu toksini korijenja šumskog bilja koji nastaju truljenjem nakon krčenja. Optimalna tla su višegodišnji pašnjaci ili tla koje je obrađivao čovjek duži niz godina.

Agrotehničke mjere u planiranju voćnjaka podrazumijevaju uklanjanje prethodne vegetacije i rigolanje tla. Potrebne vrijednosti pH reakcije tla su između 5,5 i 6,5, a u slučaju vrijednosti manjih od 5,5, tlu trebaju vapneni dodaci. Brežuljkasti krajevi su najpogodnije lokacije za uzgoj, pogotovo ako je tlo ocjedito, a strujanje zraka ubrzava nestanak jutarnje rose, što može bitno smanjiti mogućnost pojave raznih bolesti.

Više o ovoj temi možete pročitati ovdje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.