Agrotehničke mjere suzbijanja smeđe truleži koštičavih voćaka

Izbjegavanje podizanja nasada na područjima gdje se zadržava voda ili su česte magle i rose općenita je mjera koja doprinosi smanjenoj pojavi biljnih bolesti, pa tako i smeđe truleži.

Od ostalih općenitih mjera koje mogu imati učinak na pojavu biljnih bolesti moguće je istaknuti održavanje prozračnosti krošnje te izbalansiranu gnojidbu.

Kako u pojavi i širenju smeđe truleži u nasadu veliku ulogu imaju mumifi cirani plodovi zaraženi protekle sezone koji ostanu visjeti na stablu, njihovim uklanjanjem te zakopavanjem ili iznošenjem iz nasada smanjit će se infektivni potencijal gljive.

Učinkovitost uklanjanja mumifi ciranih plodova u smanjenju pojave smeđe truleži potvrđena je u istraživanjima, no svakako spada u relativno nepraktične mjere koje zahtijevaju dosta rada.

U manjim nasadima ovu mjeru je svakako preporučljivo provoditi, dok bi je u većim nasadima eventualno mogli provesti radnici koji obavljaju zimsku rezidbu. Jednako vrijedi i za zaražene plodove tijekom vegetacije – njihovim uklanjanjem moguće je smanjiti infektivni potencijal gljive u razdoblju kada on izuzetno brzo raste. Teoretski, bilo bi svakako preporučljivo ukloniti otpale plodove na tlu koji su zahvaćeni smeđom truleži, no ova mjera zasigurno nije praktična.

Zaoravanje otpalih plodova nakon berbe smanjuje infektivni potencijal Monilinia vrsta u voćnjaku, a u slučaju vrste M. fructicola onemogućava stvaranje spolnih plodnih tijela (apotecija) u kojima bi se stvarale spolne spore (askospore). Postoje teorije kako se M. fructicola u nekim područjima Europe, poput Španjolske, još nije pokazala štetnom kao u SAD-u upravo zbog prakse jesenskog zaoravanje plodova (Villarino i sur., 2010).

Monilinia vrste vrlo lako i često prodiru kroz oštećeni plod te je pri berbi svakako preporučljivo paziti na mehaničke ozljede koje mogu dovesti do pojave smeđe truleži tijekom skladištenja ili transporta. Smeđu trulež može smanjiti folijarna primjena kalcija (Elmer i sur., 2007).