Dravska guska

5125
Spread the love

U većem dijelu kontinentalne Hrvatske uzgajala se domaća guska, slična divljoj, pri čemu je na području rijeke Drave prisutna i dravska guska.

Danas se taj tip guske nalazi vrlo rijetko u Međimurju, donjoj i gornjoj Podravini, gotovo isključivo uz rijeku Dravu i pritoke. O uzgojnoj povijesti i osobinama ove pasmine vrlo je malo podataka jer znanstveno istraživanje populacije nikada nije provedeno. Zahvaljujući volonterskom radu članova Udruge uzgajivača malih životinja iz Donje Dubrave (ujedno i uzgajatelja dravske guske), koje predvodi Vladimir Čižmešija, učinjeni su prvi koraci definiranja pasmine.

Tijekom 2000. godine udruga je započela s programom očuvanja i obnove dravske guske. Istraženo je područje uzgoja i izrađen radni pasminski standard.

Dravska guska ima veliku važnost za povijesni i kulturni identitet podravskog dijelaHrvatske, a posebno Međimurja. Taj je povijesno-kulturni identitet danas uvelike zaboravljen, te ga je potrebno obnoviti. Dravska guska važna je za očuvanje ukupnog stanja biološke raznolikosti staništa uz rijeku Dravu, a posebno staništa periodički plavljenih travnjaka.

Radni standard podravske guske izradio je Vladimir Čižmešija iz Udruge uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica. Dravska guska je niska, kratkih nogu, širokog i jakog vrata, ali relativno male glave, narančastog kljuna, operjanog lica, širokih prsa i dobro razvijenih, perjem obraslih bataka. Pojavljuje se u tri tipa obojenosti perja: bijelo-sivo prskana: osnovna boja tijela je bijela, osim na vršcima krila, na gornjem dijelu repa i batacima (ležeći plovak, »splavodi«), gdje prevladava sivo perje s bijelim rubovima; bijelo-siva: pretežno bijela boja tijela, glava i gornja trećina vrata su tamnosive boje, polovica krila (u obliku srca), gornji dio repa i »splavodi« pokriveni su sivim perjem s bijelim rubovima; te siva: boja perja je pretežno siva, različitih nijansi; glava, gornji dio vrata i leđa ispod krila su tamnosivi; prsa, prednji dio vrata i trbuh do nogu su pepeljastosive boje; perje na trbuhu i ispod repa je bijele boje; krila, gornji dio repa i splavodi pokriveni su tamnosivim perjem s bijelim rubovima.

Dravska guska ekstenzivno se uzgaja na otvorenom, na paši uz tokove rijeka.Guske u prosjeku snesu 10-15 jaja, tijekom veljače i ožujka. Nakon 30 dana ležanja na jajima obično se izleže 10-12 guščića. U odnosu na posavsku gusku, dravska je manja i lakša, rijetko doseže težinu od 5 kg.

Populacija dravske guske bila je proširena u Međimurju te donjoj i gornjoj Podravini, isključivo uz rijeku Dravu i pritoke. Današnje stanje populacije nije poznato.

Najveća prednost dravske guske, njena izrazita prilagođenost na okolišne uvjete, otpornost na bolesti i prilagođenost na uvjete periodički poplavnih pašnjaka, manjih bara i rukavaca, danas je vrlo zanimljiva i za daljnju selekciju i za ekstenzivni uzgoj. Ujedno, dravska guska je potencijal za proizvodnju cijele serije izvornih tradicionalnih proizvoda dodane vrijednosti.

Osim toga u dijelu razvoja društvenog poduzetništva u čijem fokusu se nalaze obiteljska poljoprivredna gospodarstva udružena u kooperative (udruge ili zadruge) ovakvi oblici proizvodnje mesa predstavljaju bitnu kariku. Udruživanjem malih i srednjih uzgajivača stvaraju se pretpostavke za ulaganjem u zajedničke preradbene kapacitete što čini izravni doprinos lokalnom razvoju, odnosno održivosti ruralnog prostora.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.