Međimurska kokoš

265

Međimursku kokoš selekcionirali su uzgajivači Alojzije i Franjo Zvonar iz Donje Dubrave. Podloga za selekciju bile su domaće populacije hrvatske kokoši s područja Međimurja, odabrane u starinskom tipu.

Te su kokoši planski križane s pijetlovima welsumske i talijanske pasmine, a zatim povratno križane s domaćim pijetlovima. Za poboljšanje težine križana je dodatno s hibridnom grahorastom kokoši. Selekcijski je cilj bio stvaranje krupnije kokoši s dobrom nesivosti u tipu hrvatske kokoši. Sa selekcijom i uzgojem ove kokoši započeto je 1992. godine, promovirana je na izložbi u Nedelišću 2004. godine, a početkom 2010. godine pasmina je službeno priznata od strane Hrvatskog saveza udruga uzgajatelja malih životinja.

Iako se radi o novostvorenoj pasmini kokoši, ona je nastala na temelju starog uzgoja ovog tipa kokoši na području Međimurja te danas predstavlja dio kulturnog identiteta ovoga kraja.

Sve su pasmine arhaičnih kokoši koje se drže u vanjskom uzgoju, pa tako i međimurska kokoš, nastale na osnovi domaćih populacija hrvatske kokoši važne za suzbijanje invazivnih vrsta biljaka, populacija beskralješnjaka, za širenje pojedinih vrsta biljaka i gljiva, prateće agrobioraznolikosti parazita, napasnika, fimikola, nekrofila, ali i pratećih predatora, kao što su ptice grabljivice, primjerice prikladno nazvan jastreb kokošar (Accipiter gentilis). Naravno, u slučaju prekapacitiranosti travnjačkih površina može doći i do negativne interakcije.

Međimurska kokoš ima robusno tijelo kvadratnog oblika i bujnog perja, koje skladno priliježe uz tijelo. Glava je srednje veličine, na kojoj je jednostavna, mesnata i nazubljena krijesta s pet zubaca. Podušnjaci su žućkasti, srednje veličine, u obliku badema. Podbradnjaci su glatki, izduljeni i crveni. Šarenica očiju je narančasta, a kljun je jak, kratak i malo povijen, smeđenarančaste boje. Vrat je izduljen, dobro obrastao perjem, djeluje kao griva, koja dopire do ramena. Leđa su široka i dobro operjana, a prsa uzdignuta te kod pijetlova crno operjana.

Krila su srednje veličine dobro priljubljena uz tijelo.Rep je uzdignut te s linijomvrata i leđa čini duboku udubinu. Kod koka je rep kraći. Pokrovno perje međimurske kokoši može biti u tri boje: jarebičastoj, narančastoj i pšeničnoj. Bataci su čvrsti, srednje dugi, a noge jake, srednje duge, neoperjane i jarkožute boje.Nesivost se kreće od 180-210 jaja, koja su smeđkasto obojene ljuske, težine oko 65 g. Težina pijetlova je do 4 kg, a koka do 3,5 kg.

Populacija je proširena na području Međimurja, ali se posljednjih godina širi i na druga područja Hrvatske. Stanje populacije nije poznato.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.