Pčele i pčelarstvo

712

Pčele lete i do 5 km u potrazi za nektarom…

pcela

Pčelarstvo je specifična grana stočarstva kojoj stočar nije nužno vezan za vlastito zemljište. Osobu koja se bavi pčelarstvom nazivamo pčelarom. U pčelarstvu razlikujemo seleće pčelarstvo (u kojem pčelar seli košnice u blizinu paše ovisno o godišnjem dobu) i stacionirano pčelarstvo kod kojeg je pčelar smješta košnice uglavnom na jednoj lokaciji i, kao noviju granu, ekopčelarstvo. Pčelari su specifična vrsta stočnih proizvođača jer ne ovise o svom zemljištu, često ga ni nemaju ili imaju vrlo malo.

Pčele med proizvode na isti način od pamtivijeka – najmanje 150 milijuna godina. To je jedina domaća životinja koja još nikad nije udomaćena. Poznato je da su ljudi u starom Egiptu pčelarili i prije 4.000 godina, a od tada do danas čovjeku nije pošlo za rukom ništa bitno promijeniti u načinu života, naravno osim samih košnica i samog pristupa u ophođenju sa pčelama. Pčelama je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvjeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac-životinja koji proizvodi hranu za ljudsku upotrebu naravno sasvim nesvjesno. Pčela ima tri para nogu, četiri krila, žalac i poseban trbuh koji zadržava i prerađuje biljni sok. Njihov doprinos u životinjskom carstvu je obilat zbog primjene njihovih proizvoda u kemiji : med, vosak ,pčelinji otrov, propolis, pelud, i matična mliječ.

Med je najpoznatiji i najrasprostranjeniji pčelinji proizvod pčele medarice. Cvjetovi biljaka, svojim žlijezdama nektarijama, luče nektar koji privlači kukce pa tako i pčele na oprašivanje. Pčele kao najbrojniji oprašivači također sakupljaju nektar i odlažu ga u stanice saća. Propolis nastaje tako da pčele sakupljaju razne smolaste tvari sa biljaka u svom okolišu i donose ih u košnicu. Tim istim smolama dodaju razne tvari, kako bi nastao propolis. Propolis je obično tamno smeđe boje, međutim ona kao i kod meda ovisi o vrsti biljaka sa kojih ga pčele donose, podneblju i drugim okolnostima. Pčelinji vosak u novije vrijeme ljudi često poistovjećuju sa svijećama od parafina što je pogrešno. Matična mliječ je prirodni stimulator koji sadrži visoku koncentraciju biološki aktivnih tvari, osobito mnogo pantonske kiseline koja daje organizmu vitalnost.

Matična mliječ je kremasta, lijepljiva, mliječno bijela, jako kisela supstanca sa malo gorčim ukusom i specifičnim mirisom. Pčele radilice u starosti od 5-15 dana izlučuju iz svojih nadždrijelnih žlijezda supstancu bogatu proteinima i drugim dragocjenim supstancama koje se osobito stvaraju u velikim količinama za vrijeme obilne paše. Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je prirodna namjena štititi pčelu i njezinu zajednicu od neprijatelja. To je gusta tekućina vrlo karakterističnog mirisa i gorkastog, kiselkastog okusa. Pčele žive i rade u zajednicama, pčela kao pojedinac u prirodi osuđena je na smrt. Svaki roj pčela sastoji se od radilice, matice i truta. A o njima, bolestima, biljkama koje posjećuju i drugom možete pročitati više na našim stranicama.

Kod jakih dobro razvijenih zajednica nalazi se ukupno 50.000 – 80.000 pčela što ovisi o košnici, a obavljaju svoje zadtatke ovisno o starosti. od 3-5 dana starosti pčele čiste saće i ostale dijelove košnica od 5-8 dana hrane starije ličinke mješavinom meda, peludi i vode od 8-12 dana razviju im se mliječne žlijezde koje luče mliječ kojom te pčele hrane mlade ličinke i maticu nakon 12-og dana razvijaju im se žlijezde koje luče vosak u starosti od 18-21 dana pčele radilice prilaze letu – vratima košnice i pomalo izljeću upoznavajući okolinu, spremne za obranu svoje zajednice od neprijatelja-uljeza. Naime za vrijeme razvoja u košnici žlijezda koja luči otrov razvila je dovoljno otrova u mjehuriću za otrov pa time njihov ubod postaje vrlo bolan.

Kad pčele upoznaju okolinu počinju sa svojim letovima po prirodi pa ih shodno tome zovemo pčele letačice. One sakupljaju hranu do 1-2 km od košnice, a u nedostatku pogodnog bilja lete i dalje 3-4km od košnice. Ti letovi traju do smrti pčele radilice koja ovisno o zamornosti živi od 30-45 dana. Osnovna podjela je prema načinu njihovog života na solitarne i društvene pčele. Solitarne pčele žive usamljenički život tako da svaka ženka pravi sopstveno gnijezdo u tlu gdje gradi zemljane komore za polaganje jaja i odgajanje larvi. Društvene pčele su pčele koje žive društvenim životom i kod kojih jedinke van pčelinje zajednice ne mogu preživiti. Postoji više stotina vrsta društvenih pčela, koje grade složenu, visoko organiziranu zajednicu.

Unutar društva postoji jasna podjela uloga zavisno od spola i starosti pčela. Tako da se određene pčele brinu za obranu, sakupljanje hrane, razmnožavanje, čistoću, klimatizaciju itd. Granica nije oštra pošto postoje pčele koje žive isto kao solitarne, osim što više ženki dijeli isto gnijezdo. Neke žive u manjim zajednicama (2 do 7 pčela), neke grade privremene kolonije koje ujesen izumiru i samo oplođena ženka preživi zimu (primjer je bumbar). Najznačajnije su medonosne pčele, od kojih je najznačajnija vrsta europsko-afrička medonosna pčela (Apis mellifica L.), koja se uzgaja širom svijeta.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.