Pčele lete i do 5 km u potrazi za nektarom…
Pčelarstvo je specifična grana stočarstva kojoj stočar nije nužno vezan za vlastito zemljište. Osobu koja se bavi pčelarstvom nazivamo pčelarom. U pčelarstvu razlikujemo seleće pčelarstvo (u kojem pčelar seli košnice u blizinu paše ovisno o godišnjem dobu) i stacionirano pčelarstvo kod kojeg je pčelar smješta košnice uglavnom na jednoj lokaciji i, kao noviju granu, ekopčelarstvo. Pčelari su specifična vrsta stočnih proizvođača jer ne ovise o svom zemljištu, često ga ni nemaju ili imaju vrlo malo.
Pčele med proizvode na isti način od pamtivijeka – najmanje 150 milijuna godina. To je jedina domaća životinja koja još nikad nije udomaćena. Poznato je da su ljudi u starom Egiptu pčelarili i prije 4.000 godina, a od tada do danas čovjeku nije pošlo za rukom ništa bitno promijeniti u načinu života, naravno osim samih košnica i samog pristupa u ophođenju sa pčelama. Pčelama je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvjeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac-životinja koji proizvodi hranu za ljudsku upotrebu naravno sasvim nesvjesno. Pčela ima tri para nogu, četiri krila, žalac i poseban trbuh koji zadržava i prerađuje biljni sok. Njihov doprinos u životinjskom carstvu je obilat zbog primjene njihovih proizvoda u kemiji : med, vosak ,pčelinji otrov, propolis, pelud, i matična mliječ.
Med je najpoznatiji i najrasprostranjeniji pčelinji proizvod pčele medarice. Cvjetovi biljaka, svojim žlijezdama nektarijama, luče nektar koji privlači kukce pa tako i pčele na oprašivanje. Pčele kao najbrojniji oprašivači također sakupljaju nektar i odlažu ga u stanice saća. Propolis nastaje tako da pčele sakupljaju razne smolaste tvari sa biljaka u svom okolišu i donose ih u košnicu. Tim istim smolama dodaju razne tvari, kako bi nastao propolis. Propolis je obično tamno smeđe boje, međutim ona kao i kod meda ovisi o vrsti biljaka sa kojih ga pčele donose, podneblju i drugim okolnostima. Pčelinji vosak u novije vrijeme ljudi često poistovjećuju sa svijećama od parafina što je pogrešno. Matična mliječ je prirodni stimulator koji sadrži visoku koncentraciju biološki aktivnih tvari, osobito mnogo pantonske kiseline koja daje organizmu vitalnost.
Matična mliječ je kremasta, lijepljiva, mliječno bijela, jako kisela supstanca sa malo gorčim ukusom i specifičnim mirisom. Pčele radilice u starosti od 5-15 dana izlučuju iz svojih nadždrijelnih žlijezda supstancu bogatu proteinima i drugim dragocjenim supstancama koje se osobito stvaraju u velikim količinama za vrijeme obilne paše. Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je prirodna namjena štititi pčelu i njezinu zajednicu od neprijatelja. To je gusta tekućina vrlo karakterističnog mirisa i gorkastog, kiselkastog okusa. Pčele žive i rade u zajednicama, pčela kao pojedinac u prirodi osuđena je na smrt. Svaki roj pčela sastoji se od radilice, matice i truta. A o njima, bolestima, biljkama koje posjećuju i drugom možete pročitati više na našim stranicama.
Kod jakih dobro razvijenih zajednica nalazi se ukupno 50.000 – 80.000 pčela što ovisi o košnici, a obavljaju svoje zadtatke ovisno o starosti. od 3-5 dana starosti pčele čiste saće i ostale dijelove košnica od 5-8 dana hrane starije ličinke mješavinom meda, peludi i vode od 8-12 dana razviju im se mliječne žlijezde koje luče mliječ kojom te pčele hrane mlade ličinke i maticu nakon 12-og dana razvijaju im se žlijezde koje luče vosak u starosti od 18-21 dana pčele radilice prilaze letu – vratima košnice i pomalo izljeću upoznavajući okolinu, spremne za obranu svoje zajednice od neprijatelja-uljeza. Naime za vrijeme razvoja u košnici žlijezda koja luči otrov razvila je dovoljno otrova u mjehuriću za otrov pa time njihov ubod postaje vrlo bolan.
Kad pčele upoznaju okolinu počinju sa svojim letovima po prirodi pa ih shodno tome zovemo pčele letačice. One sakupljaju hranu do 1-2 km od košnice, a u nedostatku pogodnog bilja lete i dalje 3-4km od košnice. Ti letovi traju do smrti pčele radilice koja ovisno o zamornosti živi od 30-45 dana. Osnovna podjela je prema načinu njihovog života na solitarne i društvene pčele. Solitarne pčele žive usamljenički život tako da svaka ženka pravi sopstveno gnijezdo u tlu gdje gradi zemljane komore za polaganje jaja i odgajanje larvi. Društvene pčele su pčele koje žive društvenim životom i kod kojih jedinke van pčelinje zajednice ne mogu preživiti. Postoji više stotina vrsta društvenih pčela, koje grade složenu, visoko organiziranu zajednicu.
Unutar društva postoji jasna podjela uloga zavisno od spola i starosti pčela. Tako da se određene pčele brinu za obranu, sakupljanje hrane, razmnožavanje, čistoću, klimatizaciju itd. Granica nije oštra pošto postoje pčele koje žive isto kao solitarne, osim što više ženki dijeli isto gnijezdo. Neke žive u manjim zajednicama (2 do 7 pčela), neke grade privremene kolonije koje ujesen izumiru i samo oplođena ženka preživi zimu (primjer je bumbar). Najznačajnije su medonosne pčele, od kojih je najznačajnija vrsta europsko-afrička medonosna pčela (Apis mellifica L.), koja se uzgaja širom svijeta.
-
Ivan Medved
Glavni urednik u Agroportal.hr.
-
-
Jesenska gnojidba voćaka
Sajmovi posvećeni poljoprivredi, hrani i zdravim stilovima života na Zagrebačkom velesajmu od 4. do 7. 12. 2025.
Uljana repica i tikva u ishrani peradi
Crna rotkva – obilje vitamina
Kada brati kiwi?
