Zanimljivosti o jeguljama

504

Europska jegulja – Anguilla anguilla L. stavljena je još u lipnju 2007. pod zaštitu CITES-a (Konvencija o međunarodnoj trgovini divljih životinjskih i biljnih vrsta kojima prijeti istrebljenje) i svrstana je među vrste čija trgovina je striktno uređena, dok su ministri ribolova u EU donijeli planove o očuvanju vrste.

Prvi susret s jeguljom za većinu ljudi je neugodno iskustvo. Njezino sklisko vretenasto tijelo, kao i zlosutno vijuganje, uvijek izazivaju neugodne asocijacije. Dodamo li k tome i strah od nepoznatog bića, teško da bi poželjeli bliži dodir s ovom neobičnom ribom. Ipak, poznato je da su jegulju stari Grci smatrali delikatesom, baš kao i Rimljani koji su je i uzgajali u plitkim zaljevima i riječnim estuarijima. Englezi, Francuzi i Talijani danas su najveći europski konzumenti, ali i uzgajivači jegulje. Skandinavski narodi uživaju u ovoj ribi već stoljećima, a glad za jeguljama u istočnoj Aziji i danas je neutaživa, osobito u Kini i Japanu.

U Hrvatskoj jegulju jedu i cijene u poriječju gotovo svih rijeka Jadranskog sliva, ali nigdje toliko kao u delti Neretve. Neretvani su bili i ostali naši najveći ljubitelji i lovci na jegulje, a doći u Neretvu i ne jesti ovaj specijalitet, gotovo je ravno svetogrđu.

Svaka jeguljica koja vijuga uzvodno prema svome cilju u nekoj rijeci, potoku, jezeru ili močvari, započela je svoj život kao sićušno jajašce u neznanim dubinama Sargaskog mora, jugoistočno od Bermuda, nekih 5000 kilometara od Europe. Izlegavši se iz jajašca, prozirna, listu slična larva, (lat. leptocephalus, hrv. staklarka) započinje svoje putovanje preko Atlantika pasivno nošena toplom Golfskom strujom.

Na putovanju koje traje 2 do 3 godine, raste i mijenja se, da bi dospjevši na rub kontinentalnog praga, postala prozirna, više glisti slična ribica. Našavši se u blizini ušća europskih rijeka, tijekom proljeća i ljeta, ulaze u plitke estuarije gdje rastu i dobivaju smeđu do zelenkastu boju. Negdje oko četvrte godine života one instinktivno nastavljaju plivati uzvodno, nevjerojatnom spretnošću savladavajući sve moguće prepreke na svome putu, dok ne pronađu samo njima znano mjesto na kojem će stati i započeti svoje odrastanje i život.

Došavši konačno u „svoju“ vodu, mlada jegulja, duga tek dvadesetak centimetara, započinje treći period svog života. Skrivajući se od brojnih grabežljivaca, hrani se uglavnom sitnim vodenim beskralješnjacima, račićima, ribljom mlađi, punoglavcima i sličnim malim vodenim organizmima. Zadržava se na mekom muljevitom dnu. Kako raste, poprima žutosmeđu, ponekad zelenkastu ili čak crvenkastu boju kože. Ova plaha riba uglavnom je aktivna noću i gotovo je nemoguće vidjeti je kako slobodno pliva danju.

Rast jegulje uglavnom je veoma spor i ovisi o temperaturi vodotoka u kojem živi te o raspoloživoj količini hrane. U toplijim vodama južne Europe rast je znatno brži nego u hladnoj Skandinaviji. Težinu od oko 300 grama postiže u dobrim uvjetima za oko 18 mjeseci do 2 godine.

Nakon više godina (7-25 godina ) ovakvog razvoja i rasta, tijekom kojeg samo rijetki primjerci dosegnu dužinu preko 1 metra i težinu preko 3 kilograma, biološki sat jegulje započinje otkucavati konačni, četvrti stadij njezinog života. Cijelo njezino tijelo počinje se mijenjati. Nakon što se dobro uhranila i nakupila zalihe masti, prestaje jesti, probavni organi gotovo posve odumiru da bi ustupili mjesto za reproduktivne organe i ikru koji će joj se razvijati tijekom putovanja, oči joj se uvećaju, a boja tijela prijeđe u srebrnasto bijelu sa tamnim leđima. Čekajući jake jesenske kiše, koje će podići vodostaj i pojačati struje prema moru, velika jata srebrnih jegulja, u olujnim grmljavinskim noćima, polaze na susret sa svojom sudbinom. Nezadrživi nagon vodi ih prema moru, često kroz podzemne tokove i špilje, nerijetko i pužući preko mokrih livada i blata.

One koje uspiju na svome putu doći do mora, čeka 9 mjeseci i 5000 km plivanja protiv Golfske struje, dok konačno ne zarone u bezdan Sargaskog mora, na dubine veće od 300 m, gdje će svaka od njih ispustiti više od milijun jajašaca, prije nego što završi svoj životni ciklus.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.