Tragovi fazana

1282

Za razliku od trčke, koja je divljač polja, fazan naseljava otvorene površine i šume.

fazan

Gornja granica njegove prisutnosti je oko 700 m nadmorske visine. Na višim položajima se, po pravilu ne nalazi, ako tamo nisu naseljeni umjetno uzgojeni fazani. No to se ne može tako strogo ograničiti jer jedno je 700 m u mediteranu i submediteranu, a drugo u kontinentalnoj klimi. U toj klimi je različito 700 m u brežuljkastom području od nekakve planinske padine. Ulogu još mogu igrati topliji ili hladniji položaj (ekspozicija).

Fazanu najbolje odgovara stanište gdje se obradive površine i prirodne livade i pašnjaci smjenjuju s površinama pod drvećem i grmljem. Rado traži hranu, a još više zaklon i noćište u rijetkim šumama listača ili miješanim s četinjačama. Guste i velike šume četinjača izbjegava.

Voli se zadržavati u obalnim trščacima i vrbicima i drugim površinama s dosta plitke vode. No, kako potječe iz stepskih ili šumsko-stepskih područja, kod porasta vodostaja lako se utopi umjesto da se spasi letenjem. Fazan je prehranom više vezan za polja nego za šumu.

Kada na poljodjelskim površinama nalazi dovoljno hrane te zaklona i mjesta za noćenje, zadržava se stalno na njima. Ljeti često prespava i u žitaricama. Prema tome, tragove fazana nalazimo izvan šume i u šumi: na vlažnom tlu, pijesku, prašini, blatu, snijegu, na šumskim i poljskim putovima i stazama te uz obalu potoka, rijeka, bara i jezera.

Stopala fazana su slična stopalima drugih poljskih i šumskih koka. Relativno su jaka i neoperjana (za razliku od šumskih koka, koja su operjana). Na gornjoj strani su pokrivena orožnjenim štitićima koji čine učinkovitu zaštitu od slučajnih povreda. Donja strana prstiju ima niz blazinica, a njihova orožnjena koža je u značajnoj mjeri elastična.

U korijenu sva tri naprijed usmjerena prsta je dosta izražena blazinica tabana. Oba krajnja prsta su sa srednjim prstom u osnovi spojena malom kožicom čiji obris se pojavljuje u dobro otisnutim stopalima. Stražnji prst je nasađen iznad razine prednjih prstiju i stoji malo ukoso prema van. Sva četiri prsta imaju jake i dosta dugačke nokte koji se po pravilu otiskuju na podlozi.

Oko 3 cm iznad stražnjeg prsta pijevcima izrasta na zadnjoj strani potkoljenice rožnata ostruga dok koke nemaju ostruge. Starost pijevaca se ne može odrediti prema veličini ostruge, no pijevci stariji od godine dana imaju uvijek savijene ostruge, a njihov vrh je usmjeren prema gore. Ostruge ne ostavljaju otisak ni u dubokom snijegu. Najdulji, srednji prst mjeri od 5 do 6 cm, vanjski prst od 3,5 do 4 cm, unutrašnji je nešto kraći, dok je stražnji prst, koji je okrenut unatrag, dugačak od 1 do 2 cm. Cijelo otisnuto stopalo sa sva četiri prsta dugačko je od 6,5 do 9 cm i oko 8 cm široko.

Taj relativno veliki raspon u dužini stopala uvjetovan je spolom – pijetao ima veća stopala i otiske. Kada koka vodi piliće, uz njene otiske vide se otisci stopala pilića, manji ili veći, već prema tome koliko su narasli. U otisku fazana se po pravilu vide sva četiri prsta s noktima, a u podatnoj podlozi kao što je blato i snijeg, i blazinice pojedinih članaka prstiju i blazinica tabana. Otisak stopala fazana i fazanke je sličan otisku stopala domaćeg pijetla i koke, po obliku je sličan otisku stopala trčke, ali je veći.

Fazan nije ustrajan letač, ali na kratke udaljenosti postiže znatnu brzinu (i visinu) leta. Pošto pretežni dio života provodi na zemlji, izvrstan je pješak i trkač. Ako je primjerice lakše ranjen u lovu i padne na tlo, trči tako brzo da ga čovjek ne može stići, a ni lovački psi ga ne stižu lako. Fazan za tren pretrči stotinjak metara i sakrije se u dobrom zaklonu. Zato je u lovu neophodan lovački pas koji je dobar aporter.

U tako brzom trku pijevac pravi toliko dugačke korake da udaljenost između pojedinih otisaka dostiže pola metra. U normalnim okolnostima, pri polaganom hodu udaljenost između pojedinih otisaka je relativno mala. Nekada je to desetak centimetara, u bržem kretanju dvostruka ili trostruka dužina otisaka. U dubokom snijegu fazan ne može dizati noge, već ih vuče kroz snijeg, stvarajući brazde od jednog do drugog otiska. U remizama i uz njih, prema hranilištima i drugdje gdje se fazani često zadržavaju, načine i staze koje se naj- bolje vide u snijegu.

Trag repa fazan ostavlja u kretanju po mekom i suhom snijegu. Tada se uz otiske često mogu vidjeti plitke brazdice od repa koje neprekidno teku čas s jedne, čas s druge strane linije otisaka stopala, odnosno preko nje. Ovisi to o tome je li fazan tijelom išao ravno, ili je skrenuo desno ili lijevo. U blatu se rijetko može naći otisak repa jer ga fazan na takvoj podlozi drži podignutim uvis.

Pri polijetanju ili slijetanju, posebno u dubljem snijegu, otiskuju se i pojedina letna pera. Rep fazana, koji u pijevca dostiže dužinu od 40 do 50 cm, pri slijetanju se u snijegu otiskuje u obliku različito rastvorene lepeze, već prema tome koliko ga je fazan raširio. Pošto je rep koka dugačak samo od 20 do 30 cm, prema dužini u kojoj je rep otisnut može se odrediti tko je sletio – fazan ili fazanka.

Fazan ostavlja i tragove traženja i uzimanja hrane, odnosno nogu kljuna. Tako se u šumi mogu naći mjesta, gdje je snijeg raskopan i pomiješan sa šumskom steljom. Tu je fazan tražio žir, svoju omiljenu hranu ili nešto drugo. Ne- kada tako duboko razgrće snijeg i opalo lišće da se jedva vidi iz rupe.

Trag kljuna je isti kao kod domaćeg pijetla i koke. Možemo ga naći u proljeće na zasijanim poljima gdje fazan vadi sjeme. Zatim na zrelim rajčicama, grožđu, repi, krumpiru, kupusu i drugom povrću. Fazan čupka sjeme s kukuruznih klipova, no ne sjeda na njih, pa se tragovi njegovog klju- na mogu vidjeti samo na onim klipovima koje je mogao dosegnuti sa zemlje. U šumama fazan rado odgriza mlade biljčice listača. Kao i trčka hrani se mnogim sjemenjem, plodovima i zelenim dijelovima korova. Kao i druge koke, fazan se rado prpoši u pijesku i prašini.

Tragove prpošenja – udubine od tijela, razbacani pijesak i prašinu, tragove krila i repa možemo vidjeti za suhog vremena na šumskim putovima i stazama, na oranicama i pjeskovitim obalama tekućih i stajaćih voda. Po ispalom perju može se prosuditi gdje se fazani kreću i zadržavaju, a naročito u vrijeme mitarenja i vođenja pilića. Tako se ispalo perje može naći na mjestima noćenja i prpošenja. Pri tome je lakše prepoznati lijepo obojeno perje mužjaka od onog neuglednijeg ženke.

Dosta perja se nađe na mjestu gdje se pijevci bore za koke i teritorij. Što bi se reklo: tuku se da sve perje leti. Perje se može naći i tamo gdje je neki grabežljivac uhvatio i jeo fazana. Nekad vjetar odnese perje dalje. Fazanka sakriva gnijezdo u busenje trave, u krmno bilje koje je u vrijeme gniježđenja na oranicama jedino dovoljno visoko da pruža zaklon, zatim pod grmlje ili stablo, najradije na rubovima šuma i šumaraka. Gnijezdo može biti i uz sam put ili stazu. Gnijezda, jaja, pilići i koke jako stradaju na oranicama pod noževima kosačica. Gnijezdo je jednostavno, oko 5 cm duboko i oko 20 cm u promjeru. U gnijezdu bude od 8 do 18 jaja teških oko 30 grama. Boje su svijetle, maslinaste ili sivozelene bez sjaja, nekada bjelkasto nahukana.

Kao i kod trčke, zna biti zbrke s jajima, a za to su krive mlade koke. Ili posiju jaja pa se pojedinačna mogu naći na raznim mjestima ili ih nose u tuđa gnijezda drugih fazanki ili trčki. Zato se u nekom gnijezdu može naći i po 30, 40 i više jaja, čak i do 100. Legla s prevelikim brojem jaja propadnu jer se ne mogu pravilno grijati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.