Posavski gonič

2939

Postoji mogućnost da je posavski gonič nastao od goniča s Levanta koji se proširio migracijama iz Male i prednje Azije prema jugoistoku Europe.

Značajan utjecaj na njegovo širenje imali su Kelti. Na to upućuje oštrodlaka forma posavskoga goniča kao osnovna, no ona nije nikada standardizirana, te se obično ne navodi. Stoga je kratkodlaka varijanta najvjerojatnije nastala kao specifična varijanta ilirskoga goniča na centralnom području Ilirika.Nigdje se u literaturi ne nalazi objašnjenje zašto je posavski gonič bio uzgajan po cijeloj Panonskoj nizini.Najvjerojatnije je današnji posavski gonič kao pasmina proširen nakon turske pobjede u Mohačkoj bitci 1526. godine, te prodora i zauzimanja gotovo cijele Panonije, odnosno formiranja »TurskeMađarske«. Raširenost žutog turskog psa, kojeg danas zovemo posavski gonič, potpuno se poklapa s prodorom Turaka u srednju Europu.

Prema mađarskoj literaturi (P. Sarkany, I. Ocsag, 1978.), u 15. i 16. stoljeću u vrijeme turske vlasti u Ugarskoj dolazi do križanja ptičara sa žutim lovačkim psom iz Turske. Turci su bili poznati kao veliki ljubitelji lova, posebno lova sa sokolima, pa je najvjerojatnije u doba turskog prodora uUgarsku iz južnih područja tadašnjeg Otomanskog carstva (Balkana) proširen tada omiljeni gonič žute boje koji se u tadašnjoj Ugarskoj zvao žuti turski pas.Na osnovi istraživanja Laske (1905.), vjerojatno se radi o precima kratkodlakog žutoga goniča, odnosno jednog starog tipa posavskoga goniča koji se u 19. i početkom 20. stoljeća uzgajao kao jednobojni tip psa bez bijelih oznaka po tijelu.

Na slici »Poklonstvo kraljeva« naslikanoj 1474. godine u crkvi Sv.Marije na Škrilinama u istarskom mjestu Beram nalazi se više lovačkih pasa, a među njima jedan pas svijetlosmeđe boje s preklopljenim uškama, za kojeg se vjeruje da je današnji posavski gonič, a drugi pas bijele boje s preklopljenim uškama nedvojbeno potvrđuje da se radi o istarskom kratkodlakom goniču (Orban, 1978.).

Đakovački biskup Petar Bakić u manuskriptu (De vitas populi et de culturaa armentorum et pecorum Diacovae et eisusu Districtus annoDomini 1719) opisuje lovačke pse i spominje »crvenkastog psa oko 4 pedlja visokog s bijelim znakovima na čelu, na vratu na nogama i na repu« čiji opis odgovara posavskom goniču. Svi su se lovački psi koje Petar Bakić opisuje već tada se uzgajali u Hrvatskoj više od 200 godina (Romić, 1977.).

Osnovna je boja dlake posavskoga goniča pšeničnocrvenkasta u svim mogućim nijansama (nikad kestenjasta ili čokoladnosmeđa) s bijelimoznakama koje ne smiju zauzimati više od jedne trećine cjelokupne površine tijela. Oznake se mogu nalaziti na glavi (u obliku zvijezde, lise ili prostranije bijele mrlje), vratu (tvore ovratnik ili oznaku na donjoj strani) predprsju, ispod trbuha, dolje na udovima i na vrhu repa. Dlaka je kruta, gusta i ravna te prosječne duljine od 2 do 3 cm. Na donjoj strani trbuha, stražnjoj strani udova i na donjoj strani repa dlaka je nešto dulja.

Pas je čvrste konstitucije. Duljina tijela nadmašuje im visinu grebena za oko 11 do 13%, a visina tijela kod mužjaka i ženki varira između 46 i 58 cm.Glava je ovalnog oblika, duga i uska, a čeona brazda i zatiljni greben su izraženi. Njuška je široka, crno ili tamnosmeđe pigmentirana. Gubica je prilično duga a nosni hrbat može biti lagano zaobljen. Imaju dobro razvijene snažne zube sa škarastim zagrizom.Oči su tamne boje i velike. Uši su viseće, priljubljene, plosnate i tanke, a na vrhu zaokružene. Vrat je nakošen, srednje duljine i mišićav a gledano sa strane gornja linija je blago zaobljena. Greben je izražen a gornja linija tijela je ravna. Leđa su duga. Slabine su srednje duljine, široke imišićave dobro nasađene na blago zaobljene mišićave sapi. Kukovi su jedva vidljivi. Prsa su duboka, široka i duga sa zaobljenim rebrima gdje vrh prsne kosti nije jako izražen.

Trbuh je usukan. Rep je srednje duljine, u nastavku gornje leđne linije, nošen sabljasto, dopire najviše do skočnog zgloba i bujno je odlakan. Prednji udovi su ravni i uspravni, gledano sa strane od gore prema dolje blago nagnuti naprijed, snažne koštane strukture. Nadlaktica je snažna i mišićava a podlaktica je uspravna. Prednje donožje je kratko i vrlo blago nakošeno. Prsti prednje i stražnje šape tijesno su priljubljeni (prije mačje nego zečje šape), nokti su snažni i poželjno je da su pigmentirani. Stražnji udovi, gledano sa strane od gore prema dolje, blago su nagnuti prema natrag.Natkoljenica je srednje duga, široka i mišićava, koljeno je široko a potkoljenica je duža od natkoljenice i nakošena je. Skočni zglob je snažan. Stražnje donožje je srednje duljine i uspravno. Ako su prisutni čaporci, oni se odstranjuju. Koža je na cijelom tijelu gipka i dobro priljubljena te ne tvori nabore.

Kretanje psa i temperament je umjereno živahan, strastveni je lovac i poslušnoga karaktera. Prema FCI klasifikaciji pripada: Skupina 6 – Goniči, krvosljednici i srodne pasmine. Sekcija 1.2 – Srednje veliki goniči. S radnim ispitom. (FCI standard br. 154).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.