U vrijeme Došašća svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama od vrtića do hotelske recepcije, na TVekranu i u časopisima.
Adventski vijenac se postavlja na stol ili vrpcom objesi o strop. Uz malo truda, može ga načiniti svatko, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, najčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća).
U vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postupno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. Adventski vijenac nije samo lijep „cvjetni aranžman“ u hladno zimsko doba, nego on na poseban način, okuplja ukućane, podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.
Božićna pšenica se uobičajeno sije od svete Barbare do svete Lucije – 13. prosinca. Sije se u posebne posude koje su nešto šire od standardnih, ali i dublje. Prije sjetve, pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati). Nakon toga, pšenica se vadi iz vode i ravnomjerna raspoređuje u posudu u sloj debljine 2 – 3 cm. Zalijeva se svaki dan raspršivanjem vode po pšenici. Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer može doći do propadanja pšenice.