Ginko biloba – prekrasno i ljekovito drvo

Kao simbol dugovječnosti te poveznica između daleke prošlosti i sadašnjosti, Ginko biloba se smatra jednim od svjetskih čuda koje je preživjelo i katastrofu poput one u Hirošimi.

Prigodom pada atomske bombe na grad izumro je gotovo sav biljni i životinjski svijet u okolici, ali su preživjela stabla ginka. Zadivljuje njegova otpornost na razna zagađenja u okolišu, zbog čega su danas svi veći gradovi u Japanu i SAD-u, odnosno drvoredi zasađeni ovim prekrasnim stablima.

Pradomovina mu je Kina, a odatle se proširio gotovo po cijelom svijetu, po svim kontinentima. Ime mu potječe od kineske riječi gin-kio, što znači srebrni plod (marelica). Kako mu je po obliku list nalik na pačja stopala, u Kini ga još nazivaju i Icho Ba (to je izvedenica od izraza za pačja stopala). U Europi je poznat i pod nekim drugim imenima poput: slonovo drvo, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrna marelica, stablo djed-unuk.

U našoj zemlji naziva se dvorežanjski ili dvokrpasti ginko, zbog izgleda lista , ali je poznat i pod imenom japanska lijeska. U Kini su ginko najčešće uzgajali budistički svećenici sadeći ga oko hramova, samostana, u vrtovima palača. Godine 1691. Engelbert Kaempfer otkrio ga je i u Japanu, a 1784. prenijet je i u SAD.

Danas širom Kine, Sjeverne i Južne Koreje rastu i desetine stabala starijih od 3000 godina. U Kini su pak samo dva stabla za koje se procjenjuje da su starija od 4000 godina. Stabla rastu u jugoistočnoj pokrajini Guizhou. Prvo se nalazi u mjestu LI JIAWAN (100 km zapadno od Guiyanga) kod grada Hungasi. Starosti je oko 4500 godina i zovu ga „Veliki kralj ginka“. Drugo se nalazi u mjestu Tiantan (regija Changshun), staro je oko 4000 godina, visine je 50 metara i godišnje daje oko 1490 kg sjemena, nazivaju ga „Kineski kralj Ginka“.

O važnosti ginka svjedoče u Kini najstariji zapisi, poput onog iz 11. stoljeća, iz vremena vladavine dinastije Sung. Najstariji zapis o njegovoj ljekovitosti potječe iz vremena vladavine dinastije Han 2800. g. pr. Krista. U japanskoj književnosti prvi put ga spominje pjesnik Socho 1530., a često se spominje i u haiku pjesmama. Od 17. do 19. stoljeća pojavljuje se često urezan na mačevima, keramici, broševima, kopčama za kosu, iglama i ogrlicama. Kao znakoviti simbol u srednjem vijeku, list ginka nalazi se uklesan na obiteljskim grbovima, hramovima, na odjeći gejša (kimonima i sl.). U Europi u koju je donesen u 18. stoljeću, opjevao ga je u svom poznatom spjevu 1815. Johan Wolgang Goethe.

U svijetu je od davnina poznat po svojoj ljekovitosti. U ljekovite svrhe koristi se list, sadržaj koštice, ali i korijen i kora. Iz listova se dobiva ginkov ekstrakt (GBE). Vrlo je skup jer sadrži niz ljekovitih svojstava. Najveći proizvođači tog ekstrakta u svijetu su SAD i Francuska, nešto manje Njemačka i Kina. Najveće plantaže ginka u svijetu nalaze se u Južnoj Karolini u Americi i oko Bordeauxa u Francuskoj. U 2008. po zaradi od ljekovitog bilja u svijetu na prvom mjestu bio je ginko, ispred kamilice i kadulje. Zanimljivo je da se ljekovitost ginka počela ispitivati u svijetu tridesetih godina prošlog stoljeća, a da su gotovi preparati usavršeni tek poslije 1989. Danas se njima najčešće liječe bolesti povezane s cerebralnom, perifernom i mikro cirkulacijom.

Osim u ljekovite svrhe, u Kini i Japanu sjemenke ginka jedu se pržene kao grickalice i smatraju se posebnim specijalitetom, ali se koriste i kao dodatak hrani. O tome je već 1784. pisao u djelu pod nazivom „Flora Japonica“ Thunberg. Zanimljivo je da se i jedna od najboljih vrsta viskija u svijetu proizvodi od njega i da po njemu nosi naziv „Ginko“. Prodaje se u bocama od 0,7 dl i doseže cijenu po boci od 200 eura. Danas se ginko uzgaja gotovo po cijelom svijetu, prije svega zbog svojih ljekovitih svojstava, ali i kao ukras mnogih drvoreda u gradovima. Tako je i u našoj zemlji tijekom 2009. uzgojeno oko 30000 komada ginka, bilo iz sjemena ili sadnica. Kod nas se trenutno radi uglavnom o uzgoju ove vrste u obiteljskim gospodarstvima. Preduvjeti za njegov masovniji uzgoj postoje, na kontinentu i priobalju, zahvaljujući umjerenoj klimi i dobrom zemljištu.