Mirta ili mrča

Mirta ili mrča je zimzeleni grm ili manje drvo koje samoniklo raste po šikarama mediteranskog područja.

Česta je uz našu obalu i po otocima. Ne podnosi hladnoću i mraz pa se u kontinentalnim područjima uzgaja kao lončanica koja se može držati na otvorenom samo tijekom ljeta.

Zimi joj je dovoljna temperatura od 5 do 10 ˚C. Rezidbom se u proljeće može oblikovati tako da ne zauzima puno mjesta. Listovi mirte su 1-3 cm dugi, kožasti, sjajni, jajoliki, pri vrhu suženi i zašiljeni. Imaju kratku peteljku, a na granama su smješteni nasuprotno.

Bogati su uljnim žlijezdama i imaju ugodan, slatkasti miris na naranču. Slatkastog su mirisa i bijeli cvjetovi koji se javljaju od lipnja do kolovoza. Imaju pet latica i brojne prašnike, a nalaze se pojedinačno na dugim i tankim peteljkama. Nakon cvatnje razvijaju se okrugle i sočne bobe, veličine graška, s brojnim bubrežastim sjemenkama i ostatkom čaške na tjemenu. Dozrijevaju u studenom i tada postaju plavocrne boje i ugodnog slatkastog okusa.

Mirta je u rimskoj mitologiji bila posvećena božici ljubavi Veneri pa se sadila oko svih hramova njoj u čast. Prema legendi Mirta je bila omiljena Venerina svećenica koju je Venera pretvorila u mirisnu trajnicu kako bi ju zaštitila od napasnih prosaca.

Biljka se smatrala afrodizijakom, koristila u vjenčanim buketima i sadila u vrtu mladenaca da im osigura mir i ljubav. U kršćanskoj ikonografiji mirta predstavlja pomirenje, opraštanje i Božju milost. Sitni bijeli cvjetovi simbol su Marijine čistoće i poniznosti, a njihov slatki miris znak njezine milosti i ljubavi.

U ljekovite svrhe u narodu se od davnina koriste listovi i plodovi mirte. Sadrže eterično ulje, trjeslovinu, smolu, gorke tvari, limunsku i jabučnu kiselinu. Svježe, zrele bobice se ponekad žvaču za poboljšanje apetita, a u vrijeme nestašice i siromaštva sušile su se i mljele u brašno.

Mogu se konzervirati i u soli. Odličan su začin za janjetinu i svinjetinu. Listove je najbolje brati u proljeće, u vrijeme cvatnje. Suše se na sjenovitom mjestu da ne promijene boju i kvalitetu. Zbog pomalo gorkastog, ali pikantnog okusa, nekoliko listova mirte poboljšat će aromu ulja, octa ili rakije.

Svježi pupoljci i cvjetovi, bez gorkih zelenih dijelova, dodaju se salatama od povrća i voćnim salatama. Osušeni cvjetovi i listovi dugo zadržavaju miris pa se stavljanju u potpuri, mirisne vrećice i mirisne jastuke. Pripravci od mirte koriste se kod bolesti dišnih organa, upala mokraćnih puteva, želučanih i crijevnih tegoba, paradentoze i hemoroida. Prema nekim istraživanjima mogu pomoći i kod povećane količine šećera u krvi. Kao kupka ili oblog koriste se kod akni, ekcema, lišajeva, prhuti u vlasištu, dermatitisa i psorijaze.

Ne preporučuju se u vrijeme trudnoće i dojenja, a veće količine kod osjetljivih osoba mogu nadražiti probavni trakt.