Šećerka ili lat. RUSSULA OLIVACEA ima klobuk 8-18 (25) cm, kod mlađih poluloptasto zaobljen s rupicom u sredini, koja se sve više širi i produbljuje dok se klobuk spušta, rub podvrnut i obao.
Kožica je suha, teško se guli, hrapava, mahom konentrično ispucala u rasjeklinama ili na sitnija polja, gotovo pustenasta. Često prošupljena maiim bijelim rupicama. Osnovna boja je ili maslinasta, ili vinski crvena, vinski smeđa, često sa zelenkastom zonom osobito prema tjemenu. Nađu se i sasvim krem izblijedjeli primjerci.
Lamele ravno ili s jarkom prirasle, debele, anastemozirane, u mladosti gotovo guste, široke 6-12 mm, lako se kuhaju, po oštrici otupljene i gotovo zaravnane. Prvo napuljski žute, zatim sve zagasitije žute, živo krem odnosno oker, a po oštrici, osobito prema rubu, često se preliju i purpumoru-žičastom karmincrvenom bojom.
Otrusina živo oker, bez narančaste primjese. Stručak 4-8/2-3,2 cm, valjkast ili nadolje deblji, počesto grbav i udubljen s jedne strane, tvrdo-elastične kore i spužvasto-mekane jezgre. U osnovi bijel, no gotovo redovito, osobito u gornjem dijelu i pod lamelama, ružičasto ili crvenoljubičasto tako gusto prekriven točkastim zrncima da se čini ujednačeno obojen purpurno.
Meso blijedožuto i kožnate boje, ponekad i malo maslinasto zamrljano, u klobuku drobijivo i suho. Izrazito slatka okusa na šećer od šećerne trske. Bez mirisa ili neodređeno lako na cvijeće. Na fenol reagira karakteristično ljubičastopurpurno. Spore krupne i umalo kuglaste 8-13/8-12 mikrona, većinom 10/9, s debelim igličastim izraslinama, visokim i do 2 mm, i istodobno niskim bradavicama, djelomično povezanim još nižim mostićima (rebrima). Cistide i na oštrici i na stranama upadno strše do 40 mi.
Raste u svim krajevima uključujući i mediteranske, u gustim kolonijama uza sve vrste hrastova, bukve, smrče, jele i borove. Dobro podnosi sušu. Prvoklasna gljiva za prženje i gradele.