Zimska panjevčica

Zimska panjevčica voli otvorena, sunčana mjesta i u dubini šume uzalud ćemo je tražiti.

Klobuk zimske panjevčice u promjeru može biti i do 17 cm, kad raste pojedinačno na zakopanoj grani, bude iznimno i veći, no u prosjeku su između 3 i 5 cm. Pretežno je žut, prema tjemenu i starosti riđ i narančast, prestar bude i posvuda smeđ, ponekad kao bijelom plijesni tanko i djelomično pokriven. Jako je ljepljiv, masno se sjaji. Uz rub je većinom, ali ne i obavezno, iscrtkan.

Stručak je promjera do 3 cm, prema dnu sve uži, dok ne prijeđe u »korjenčić«, što zalazi pod koru drveta i većinom se tu spaja s drugim u zajedničkom ishodištu, vrlo je tvrd i složen od krupnih vlakana, pun pa šupalj, kad je stariji često je uvrnut kao uže ili uzdužno izboran – tada je i do vrha crn.

Listići u kontrastu sa stručkom su upadno svjetliji, bijeli, odnosno žućkasti, stariji narančasto žuti i na koncu, kad već gljiva nije za jelo, smeđi. Različitih su dužina, pred stručkom najširi, i uz njega ravno prirasli ili prethodno čine kao zubac, ostavljajući tako otiske na stručku u obliku kraćih crtica. Otrusina je bijela.

Meso je vrlo tanko, bijelo ili malo žućkasto, slatkog okusa i oštrog, kemijskog mirisa, kod starijih se osjeti i na riblje ulje. Ovaj neprivlačan miris gubi se smjesta čim gljivu bacimo na vatru te ga zamijeni jedna prefinjena blaga aroma. U stručku je meso žilavo i neprobavljivo, te stručke valja odbaciti.

Uspijeva vrlo često na svim vrstama drveća i preferira ih ovim redom: vrba, topola, orah, bukva, bagrem, jablan, javor, lipa, divlji kesten, bazga, jela, smrča, bor, jasen, hrast. Na komadima drveta dade se lako i uzgajati. Voli otvorena, sunčana mjesta i u dubini šume uzalud ćemo je tražiti. Nema nijednog šire uzetog kraja u kojem se ne javlja.

Javlja se od kasne jeseni do proljeća, od listopada do svibnja, no glavna sezona joj je usred zime. Odlično podnosi mraz i do -25°C, ako je prethodno u toku od nekoliko toplijih dana, stigla izrasti. Obično se javlja u dva vala: prvi u studenom, drugi u siječnju, no na višim planinama u listopadu.

Gljiva se priprema na način da se prethodno pofuri, no i oni koji to ne čine, puni su hvale za ovu gljivu.