Zimska panjevčica

3657
Spread the love

Zimska panjevčica voli otvorena, sunčana mjesta i u dubini šume uzalud ćemo je tražiti.

zimska panjevcica

Klobuk zimske panjevčice u promjeru može biti i do 17 cm, kad raste pojedinačno na zakopanoj grani, bude iznimno i veći, no u prosjeku su između 3 i 5 cm. Pretežno je žut, prema tjemenu i starosti riđ i narančast, prestar bude i posvuda smeđ, ponekad kao bijelom plijesni tanko i djelomično pokriven. Jako je ljepljiv, masno se sjaji. Uz rub je većinom, ali ne i obavezno, iscrtkan.

Stručak je promjera do 3 cm, prema dnu sve uži, dok ne prijeđe u »korjenčić«, što zalazi pod koru drveta i većinom se tu spaja s drugim u zajedničkom ishodištu, vrlo je tvrd i složen od krupnih vlakana, pun pa šupalj, kad je stariji često je uvrnut kao uže ili uzdužno izboran – tada je i do vrha crn.

Listići u kontrastu sa stručkom su upadno svjetliji, bijeli, odnosno žućkasti, stariji narančasto žuti i na koncu, kad već gljiva nije za jelo, smeđi. Različitih su dužina, pred stručkom najširi, i uz njega ravno prirasli ili prethodno čine kao zubac, ostavljajući tako otiske na stručku u obliku kraćih crtica. Otrusina je bijela.

Meso je vrlo tanko, bijelo ili malo žućkasto, slatkog okusa i oštrog, kemijskog mirisa, kod starijih se osjeti i na riblje ulje. Ovaj neprivlačan miris gubi se smjesta čim gljivu bacimo na vatru te ga zamijeni jedna prefinjena blaga aroma. U stručku je meso žilavo i neprobavljivo, te stručke valja odbaciti.

Uspijeva vrlo često na svim vrstama drveća i preferira ih ovim redom: vrba, topola, orah, bukva, bagrem, jablan, javor, lipa, divlji kesten, bazga, jela, smrča, bor, jasen, hrast. Na komadima drveta dade se lako i uzgajati. Voli otvorena, sunčana mjesta i u dubini šume uzalud ćemo je tražiti. Nema nijednog šire uzetog kraja u kojem se ne javlja.

Javlja se od kasne jeseni do proljeća, od listopada do svibnja, no glavna sezona joj je usred zime. Odlično podnosi mraz i do -25°C, ako je prethodno u toku od nekoliko toplijih dana, stigla izrasti. Obično se javlja u dva vala: prvi u studenom, drugi u siječnju, no na višim planinama u listopadu.

Gljiva se priprema na način da se prethodno pofuri, no i oni koji to ne čine, puni su hvale za ovu gljivu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.