Mrka trubača

Mrka trubača je ukusna jestiva gljiva, pretežito bjelogoričnih šuma. Postoji mogućnost zamjene s pepeljastom lisičarkom (Cantharellus cinereus) i gljivom Pseudocraterellus undulatus, no pažljivim motrenjem uočavaju se razlike.

U bjelogoričnim, rjeđe crnogoričnim šumama, od lipnja do prosinca nalazimo gljivu mrku trubaču (Craterellus cornucopioides), čija se plodišta u mikorizi s drvećem pojavljuju u skupinama. Gljivino plodište ima oblik dubokoga lijevka, nalik je na trubu pa otuda i njezin narodni naziv. U zrelom je stadiju plodište 3–8 cm široko i 5–12 cm visoko, s podvijenim, valovitim rubom. Šupljina dopire do dna plodišta, a unutrašnja sivo-smeđa, crno-smeđa ili gotovo crna površina ima sitne čehice. Dio plodišta na kojemu se razvijaju spore (himenofor) čini vanjska, lagano valovita ili nabrana površina bez lamela, sive do plavkasto ili ljubičasto-sive boje. Svuda podjednako tanko (1–2 mm) i uzdužno vlaknato sivo-crno meso trga se u smjeru vlakana, relativno je elastično, a ugodna je mirisa i okusa.

Mrka trubača je, iako tankog mesa, ukusna jestiva gljiva, a služi kao dodatak jelima. Postoji mogućnost zamjene s pepeljastom lisičarkom (Cantharellus cinereus), također jestivom gljivom, čije meso ugodna okusa miriše na šljive. Manja je i tamne je sivo-smeđe boje, a od mrke trubače razlikujemo je i po himenoferu kojega čine uske, račvaste lamele sa zaobljenim oštricama, dok mrka trubača ima glatku ili samo donekle uzdužno naboranu donju stranu klobuka. Mrkoj je trubači slična i gljiva Pseudocraterellus undulatus. Razlikujemo je po nešto svjetlijem ulegnutom klobuku,
bez šupljine koja se spušta od vrha plodišta do dna.