Lipika je jedna od najboljih jestivih gljiva

2352
Spread the love

Lipika (Agaricus arvensis) raste u manjim skupinama od lipnja do listopada u kontinentalnim predjelima, a u Primorju dolazi već u svibnju, katkada u kasnu jesen, sve do prosinca.

lipika

Pojavljuje se u manjim skupinama na svijetlim proplancima u crnogoričnim πumama, na livadama i pašnjacima te na poljima pognojenim stajskim, a naročito konjskim gnojivom. Klobuk je bijel ili svijetložut, zvonolik, na tjemenu smeđast, znakovit po tome što na mjestu dodira mijenja boju u žutu.

Promjera je 10-15 cm, na površini gladak i bez ljusaka. Treba istaknuti da je lipika najveća gljiva među pečurkama s bijelim klobukom, koje na zraku požute. Uski i žuti listići trusišta u početku su bijeli, potom ružičasti, a u starih gljiva smeđi poput čokolade. Otrusina je tamnosmeđe boje.

Stručak je dug 10-15 cm, debeo 1-3 cm, bijele boje ili sa žutim pjegama, pahuljičav, valjkast i šupalj, a u donjem dijelu kijačasto zadebljao. Dvostruki zastorak bijele je ili žućkaste boje, donji je deblji i na rubu ispucao, a gornji je tanji.

Riječ je o jednoj od najboljih jestivih gljiva, i u sirovom stanju, bijelog ili žućkastoga mesa koje na zraku požuti. Miriše na anis, s karakterističnim okusom oraha. Slične su joj gomoljastonoga šumarica (Agaricus abruptibulus), koju nalazimo u šumi, šumska pečurka (Agaricus silvicola), koja ima dvostruki vjenčić i požuti. Obje navedene gljive su jestive. Osobito joj je slična otrovna pečurka (Agaricus xanthoderma) koja miriše na karbol.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.