Jablanovače, ukusne i ljekovite gljive

4918

Jablanovače su poznate još od drevnih vremena. Stari Rimljani cijenili su njihov odličan okus. Vrlo su ukusne i uz to ljekovite, pojavljuju se po više puta na istome mjestu. Jedini nedostatak im je što su sklone postati crvljivima.

Klobuk je promjera od 6 do 15 cm, u početku ima oblik polukugle, a kasnije je konveksan sa slabo izraženim ispupčenjem. Bijele je ili oker boje, a u zreloj dobi posmeđi. Kožica je glatka, suha, svilenkasta i mrežasto ispucala. Može biti i tamnosmeđa ili boje lješnjaka, ponekad s crvenim odsjajem, a rastu li u sjeni prljavo su bijele boje. Na rubu klobuka mogu biti prisutni ostatci veluma, opne koja prekriva mladu gljivu. Meso je bijelo ili sa smeđim obojenjem. Stapka je dužine od 8 do 15 cm, promjera od 1 do 3 cm, na opip svilenkasta. Listići su tanki i široki, usko urasli, u početku svijetli, kasnije smeđi sa svjetlijim rubom. Prsten je dobro razvijen, bijel, kasnije smeđe boje. Spore su elipsoidne, a otisak spora glineno smeđe boje.

Široko je rasprostranjena u suptropskom pojasu i na južnoj strani sjeverne umjerene zone. Dolazi i u ravnici i u planinama. Kod nas se rjeđe nalaze u kontinentalnom dijelu, a češće po Istri, Kvarneru i Dalmaciji. Živi na živim ili odumrlim listopadnim stablima, najčešće topolama, pa otuda narodni naziv, ili na vrbama, a nađe se i na brezama, brijestovima i bazgama te voćkaricama.

Sve dok drvo ne bude potpuno uništeno miceliji će se razmnožavati i stvarati urod na površini koja zauzima od 15 do 30 % drveta. Čini mnogobrojne grupe. Primijećeno je da se plodna tijela pojavljuju ponovno nakon branja na istome mjestu i više puta, točnije pojavljuju se 3 do 4 puta u godini. Ima miris užeglog brašna, dok je okus slatkast i podsjeća na lješnjake. Vrijeme sabiranja je od ranog proljeća do kasne jeseni.

Jablanovače sadrže α – aminokiselinu metonin koja je važna za normalno funkcioniranje organizma i ima velik utjecaj na pravilnu izmjenu tvari u organizmu, kao i rast, pomoć je kod kroničnih bolesti i povišenog krvnog tlaka. Dobar su izvor antibiotika, a u stranoj literaturi se u velikom broju spominje peptid agrocybin (engl.) za koji nije pronađen prijevod, a koji djeluje tako da uništava velike grupe parazitskih gljiva i bakterija. Također je prisutan spoj lektin poznat po svojem svojstvu snižavanja glukoze u krvi i ulozi imunomodulatora kod osoba oboljelih od raka ili side, a uz to djeluje i preventivno. Više naših autora navodi je kao sredstvo protiv glavobolje, vrtoglavice, mučnine i groznice.

Jestiva je gljiva koja se dosta konzumira na jugu Europe, a osobito je popularna na jugu Francuske gdje je smatraju jednom od boljih gljiva i gdje je dio mediteranskog jelovnika. Koristi se klobuk. Može se pripremati na razne načine, npr. sa svinjetinom, tjesteninom, u rižotima, kao sastojak u kobasicama, s palentom, kao marinada ili se od njih mogu spravljati vrlo ukusne juhe i sosevi.

Mogu se čuvati u ulju ili zamrzavati. Svježe i neobrađene moguće je pohraniti u hladnjaku na više od tjedan dana. Uzgaja se i značajno prodaje na jugu Italije, zatim u SAD-u, u nekim azijskim zemljama, točnije Kini, Koreji i Japanu te u Australiji. Nisu zahtjevne za uzgoj pa nije potrebno posebno prethodno znanje.

U principu je nije moguće zamijeniti s drugim vrstama. Slična vrsta je razorna čehavka (Pholiota destruens ili Pholiota populnea) koja se također nalazi na mrtvim topolama, ali u malim grupama. Ima izražene bjelkaste ljuskice (čehinje) i stručak, prsten u principu izostaje i to čini vidljive razlike. Nije jestiva, ali nije ni otrovna.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.