Jestiva krasnica

2140

Jestiva krasnica (lat. Rússula vésca Fr.) spada u porodicu Russulaceae. Jestiva je i smatra se jednim od visoko cijenjenih predstavnika roda. Prvi ju je opisao i imenovao švedski mikolog Elias Magnus Fries 1836. godine.

Vrsta je široko rasprostranjena po cijeloj Euroaziji. Preferira šume listača, naročito hrasta i bukve no nerijetko se nalazi i u crnogoričnim šumama pojedinačno ili u skupinama. Ne nalazi se po gorskim šumama.

Srednje je velika stapčara čiji klobuk doseže od 5 do 11 cm promjera kada je gljiva zrela. U početku je polukuglastog oblika, potom s ispupčenjem, a zatim se širi i dobiva udubljenje u središtu i bijeli nazubljen rub širine od jednog do dva mm koji zapravo predstavlja ogoljene listiće. Moguće je oguliti više od polovice kožice s klobuka. Boja klobuka može prilično varirati što ovisi o varijetetu, može biti vinsko crvena, boja mesa, tamnoružičasta, blijedoljubičasta, odnosno boja jorgovana, zelenkastosmeđa, svjetlosmeđa ili bijela što je rijetko. Listići su poprilično gusti, u području stručka često su razgranati, u početku su bijeli, a vremenom poprimaju svijetlu krem boju. Srasli su sa stručkom ili se malim dijelom spuštaju po stručku. Stručak je obično valjkast, čvrst, pun, bijele boje i često žutosmeđe baze.

Visine je od 2 do 8 cm i promjera od jednog do dva cm i nema prstena što je karakteristično za krasnice. Ošteti li se najprije će požutjeti, a zatim posmeđiti. Meso je solidne strukture, bijelo, pod kožicom s određenom nijansom. Spore su jajolike, pomalo neravne površne s neizraženom mrežicom. Otisak spora je bijele boje. Bez osobitog mirisa i blagog okusa po lješnjacima. Vrijeme branja je od proljeća do jeseni, odnosno od svibnja do listopada.

Jestive krasnice se ne smatraju ljekovitim gljivama, premda imaju određena korisna svojstva, što se najviše odnosi na čišćenje želuca i crijeva. Na sto grama ovih gljiva dolazi 20 kalorija. Sadrže vitamine B kompleksa koji poboljšavaju izmjenu tvari i s time u vezi probavu u organizmu. Meso sadrži monosaharide i disaharide koji sudjeluju u procesu stvaranja bjelančevina od aminokiselina. Jestive krasnice sadrže korisne mikroelemente i makroelemente: natrij, kalij, fosfor, željezo, magnezij i kalcij. Sadrže zasićene i nezasićene masne kiseline koje pomažu održati kožu mladom.

Mogu se bez bojazni za posljedice konzumirati sirove i kao takve se mogu posoliti. Kako bi se sačuvala korisna svojstva bolje ih je ne obrađivati termički. Ukoliko se ipak kuhaju bolje je da to ne traje više od 20 minuta. Kako bi ostale tvrde i hruskave potrebno ih je pofuriti vrućom vodom.

Moguće je vrstu zamijeniti s drugim predstavnicima roda Russula koji imaju sličnu boju klobuka. Je li riječ o jestivoj gljivi najlakše je provjeriti tako da se kuša komadić na licu mjesta. Ukoliko je ljutog okusa znači da je otrovna pa treba odmah ispljunuti komadić, također i ako je gorka.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.