Jablanovača ili topolčica

1928

Gljiva raste na drvetu, često u grmovima od po više primjeraka, ima smeđe lamele i otrusinu, centralno a ne postrance postavljen stručak, pretežno je bijele boje i miriše na mošt.

topolcica

Klobuk 4 do 18 cm, mlađi ispupčeniji, stariji jastučasto sve spljošteni i, sasvim mlad sivkasto-smeđast, ubrzo sve svjetliji, krem do gotovo čisto bije. Kožica je suha, rado se raspučava na polja, odnosno krupnije čehe; često i radijalno naborana.

Lamele su postavljene ravno, sa zupcem ili malo silazno prilaze stručku, neguste, široke 0,5 do 1,5 cm, rado poprečno napuknu, u početku bijelkaste, ubrzo sivkaste, na kraju smeđe kao rđa ili čokolada.

Stručak je veličine 7-15/1,5-3 cm, uzdužno grubo vlaknast i često iskrzan, zavinut ili krivudav. Pri vrhu nosi prsten, koji može otpasti. Vrlo tvrde konzistencije, za odbacivanje.

Meso je debelo, snježno bijelo u klobuku i u gornjoj polovici stručka. Miriše jako ugodno, najpribližnije na mošt ili kakav nepostojeći liker. Okus ugodan. Uspijeva najradije na topolama i jablanima, često i na vrbama, a na Mediteranu, gdje joj je postojbina, i na mnogom drugom živom drveću – od travnja do prosinca u više valova.

Uzgajali su je već stari Rimljani radi vrhunskih kulinarskih odlika. Najukusnija je na gradelama ili pržena na maslacu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.