Južnoafrički rod Ixia pripada porodici perunika (Iridaceae), te obuhvaća nešto manje od 50 vrsta koje imaju brojne zanimljive varijetete.
Cvatnju Ixie možemo izazvati u svibnju i lipnju ili u kolovozu i rujnu. Što znači da je moramo zasaditi u prikladnom razdoblju, ovisno kada želimo da nam cvjeta. Međutim, neovisno sadimo li je u proljeće ili jesen – princip sadnje je jednak.
U posudu promjera 13 cm sadimo odjednom pet gomolja na dubinu 5-8 cm. Ako želimo imati veću skupinu biljki, u posudu veličine 20 cm sadimo 10- 12 komada. Na dno posude stavljamo drenažni sloj. Posude smještamo vani, na osvijetljeno mjesto. Ako još nije
prošlo vrijeme mraza, pokrivamo ih slamom.
Zemljište mora stalno biti vlažno, a korijeni se ne smiju osušiti, posebno ne u razdoblju cvjetanja. U vrijeme od stvaranja pupoljaka pa sve dok biljke ne ocvatu, preporučljivo je svakih 14 dana prihranjivati ih tekućim gnojivom. Kada biljke ocvatu ograničavamo zalijevanje.
Jedina razlika između sadnje u proljeće i jesen jeste što ćemo ukoliko je sadimo u rujnu ili listopadu posude po kriti slojem slame jer Ixia nije otporna na zimu. Zemljište ne smije biti previše mokro jer bi se brže smrzlo, a gomolji bi se mogli oštetiti. Ako Ixiu previše zalijevamo, počinju trunuti gomolji. Stoga ova biljka zahtijeva propusno zemljište. Nedostaje li joj svjetla, niču tanki, izduženi i lomljivi listovi. Ako listovi žute, uzrok može biti nedostatak hranjivih tvari.
Ova vrsta cvijeća se sadi u jesen iz razloga što im je potreban period prilagođavanja na niske temperature. Optimalni rok za jesenju sadnju lukovica je od sredine rujna pa do kraja listopada.