Samonikla pavitina

Samonikla pavitina našla se na popisu korovnih i ljekovitih biljka; ima manje cvjetove i izuzetno bogatu cvatnju.

Kako bi uzgoj klematisa bio uspješan ne smiju se zaboraviti potrebe ove prekrasne i relativno zahtjevne penjačice. Postoje osnovna pravila vezana za: položaj i sadnju, gnojidbu, rezidbu.

Idealni položaji su istočni i zapadni. Svakako izbjegavajte vruću južnu i svježu sjevernu stranu. Kako korijenje pavitine zahtijeva hladne uvjete, treba je posaditi tako da osnova biljke bude na hladnom i sjenovitom, a stabljika na suncu ili u polusjeni. U tu svrhu mogu se posaditi niski grmovi i zeljaste trajnice ili jednostavno postaviti kamenu ploču. Dobro je oko osnove stabljike staviti sloj malča svako proljeće.

Pavitina zahtijeva plodno i vlažno tlo, treba ju obilno gnojiti i zalijevati. Koriste se organska ili mineralna gnojiva. Vrlo je važno sadnju obaviti na kvalitetan način. Potrebno je iskopati rupu, pola metra dubine i ispuniti je drenažnim slojem pijeska (šljunka) debljine 15-ak cm. Tek nakon toga se iskopana zemlja, pomiješana s kompostom ili zgorenim stajskim gnojem, vraća natrag i utisne oko biljke.

Kao i sve penjačice, zahtijeva neki oslonac. Najradije se obavija oko žica ili vitkih rešetki. Ukrasna pavitina, po uzoru na samoniklu srodnicu, s lakoćom se obavija oko grana stabala ili visokih grmova. Klematisi se orezuju da bi biljka ljepše izgledala i da bi se potaknulo stvaranje cvjetnih pupova. Lako ju je orezivati pošto se jednom ustanovi u koju skupinu spada. S obzirom na vrijeme cvatnje i veličinu cvjetova, klematisi su svrstani u tri osnovne skupine; svaka skupina zahtijeva određeni rez.

1. skupina: Ima male cvjetove i cvjeta u proljeće ili rano ljeto, na prošlogodišnjim izbojima. Pavitine iz ove skupine orezuju se nakon cvatnje, ali samo ako je potrebno. Rez je u svrhu ograničavanja rasta biljke. Uklanjaju se mrtve, osušene i slabe grane koje se režu tik uz granu iz koje izbijaju ili do razine tla. Vrste iz ove skupine: C.montana, C.alpina, C.macropetala.

2. skupina: Ima velike cvjetove i cvjeta u rano ljeto ili sredinom ljeta, katkad još jednom u jesen, na prošlogodišnjim izbojima. Orezivanje klematisa iz ove skupine se vrši odmah nakon cvatnje u svrhu ograničavanja rasta. Stare grane predstavljaju okvir biljke, dok se mladi izboji, koji su nosili cvjetove, orezuju u kasnu zimu ili rano proljeće. Sve tanke, slabe i neuredne izboje treba sasvim odrezati, a zatim skratiti svaki drugi izboj do najnižeg para zdravih pupova. Vrste iz ove skupine: većina velikocvjetnih hibrida.

3. skupina: Ima cvatnju u kasno ljeto na ovogodišnjim izbojima. Orezuje se u rano proljeće prije kretanja vegetacije. Uklanja se sav ovogodišnji izrast do najnižeg para zdravih pupova. Oni su smješteni 30 do 90 cm iznad tla. Vrste ove skupine: C.flammula, C.tangutica, C. viticella, C.orientalis, C.’Jackmanii’, C.’Etoile Violette’… Stare, zapuštene biljke jako se srežu u kasnu zimu, time će se žrtvovati cvatnja za to ljeto, ali će sljedeće godine biljka puno bolje izgledati.

I na kraju: Ako se pojavi tzv. klematis-bolest (koja se očituje iznenadnim propadanjem izboja, i uginućem biljke) biljku radikalno srežite, često nanovo potjera.