Šimširov moljac

47

Leptir šimširova moljca je bijele boje, s rasponom krila oko 4 cm. Krila su bijele boje sa smeđim obrubom. Ima i jedinki s potpuno smeđim krilima.

Mlade gusjenice su zelenožute boje s crnom glavom, a kako rastu, na zelenom tijelu se pojavljuju smeđe pruge, a glava ostaje crna. Odrasle gusjenice, veličine oko 4 cm, postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi s crnim točkama na leđnoj strani. Gusjenice su vrlo karakteristične, zelene, s prugama, i ne mogu se zamijeniti ni s jednom drugom vrstom. Kukuljice su oko 2 cm dugačke, smeđe boje i sakrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira.

Biologija ovog štetnika u Europi još nije dovoljno proučena. Na ovom području štetnik razvije dva do tri naraštaja. Prezimi u stadiju gusjenice, pa već vrlo rano u proljeće (ožujak) počinju sa žderanjem lišća, što ovisno o vremenskim prilikama, traje sve do listopada.

Početni napad gusjenica šimširova moljca se teže uočava, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Mlade gusjenice najprije oštećuju epidermu (kožicu) lista i dosta se teško zamjećuju. Sakrivene su s donje strane lista u paučini. Nakon što narastu počinju proždirati cijele listove tako da od šimšira ostaju samo gole grane obavijene paučinom što narušava estetski izgled biljke te uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka.

Suzbijanje šimširova moljca može se provoditi mehaničkim i kemijskim mjerama. Ekološki najprihvatljiviji način je mehaničko uklanjanje zapredaka u kojima gusjenice prezimljavaju. S pregledom biljaka treba započeti dosta rano, već sredinom ožujka mjeseca.

Manji grmovi šimšira mogu dobro protresti, nakon čega gusjenice padaju na tlo pa se mogu mehanički uništiti (potapanjem u vruću vodu ili gaženjem). Budući se radi o novoj vrsti u našim krajevima, za sada još nema dovoljno učinkovitih prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje populacije šimširova moljca. Štetnik se može kemijski suzbijati primjenom insekticida, a budući za “novog” štetnika još nemamo službeno registrirane insekticide, uglavnom se preporučuju one djelatne tvari koje su u registrirane u ukrasnom bilju.

Od djelatnih tvari koje se mogu koristiti u cilju suzbijanja šimširova moljca navode se: dimetoat, alfacipermetrin, deltametrin, imidakloprid, tiametoksam, tiakloprid, metoksifenzoid. Važno je naglasi da ni jedna od ovih djelatnih tvari ne pruža dugotrajnu zaštitu šimšira protiv šimširova moljca.

Ukoliko je u vrtu ili u susjedstvu preživjelo nekoliko gusjenica sa sigurnošću se može tvrditi da će zaštićeni šimširi ponovo biti napadnuti. Važno je zato čim prije ukloniti sve izvore zaraze, iako je to ponekad vrlo teško izvedivo. Svakako, tijekom ljetnih mjeseci treba stalno pregledavati biljke šimšira i po potrebi provesti mjere suzbijanja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.