Hrvatski posavac

206

U narodu ga još zovu posavski konj, posavec i posavski bušak. Kao što mu ime govori, nastao je na području slivnog toka rijeke Save i njezinih pašnjačkih površina.

Foto; Vedran Pereković

Uzgojno mu je područje nekada bilo od Zagreba prema Županji, a danas je to nizvodno od Zagreba do Nove Gradiške. Po svojoj brojnosti danas je najznačajnija pasmina konja u Republici Hrvatskoj. Zahvaljujući svojim kvalitetnim osobinama prihvatili su ga i brojni uzgajivači s područja Posavja u Republici Sloveniji. Hrvati, stigavši u prošlosti na ove prostore iz stepa Euroazije, sa sobom su doveli i svoje konje.

Na ovim prostorima vjekovnih sudara civilizacijskih kultura istoka i zapada, velikih carstava te njihovih vojski, odnosno teškog europskog ratnog konja s jedne strane i lako pokretljivog orijentalnog konja s druge strane, taj se konj morao prilagođavati uvjetima. To je podloga na kojoj je nastala današnja gojidba hrvatskog posavca kojeg je narod stvorio kao specifični tip konja pod utjecajem našeg podneblja i posavskih pašnjaka. Hrvatski posavac ima ne odviše dugu glavu, suhu, karakteristično širokih nozdrva i izraženo bistrih očiju te male, stršeće uši. Vrat mu je čvrsto nasađen na greben, kratak i lijepo oblikovan s gusto preljevajućom grivom.

Zbijenog je i čvrstog trupa, jednako izražen u sva tri dijela. Sapi su raskoljene, češće strme s niže nasađenim repom bogatog strunom. Noge su relativno suhe s kratkom cjevanicom, pravilnog su stava s kičicama obraslih kratko nakostriješenih dlačica. Od boja prevladava dorat, češće tamni, nego svijetli. Isto tako javlja se kao vranac, rjeđe kao sivac i alat. Šara boja nije poželjna u uzgoju.

Hrvatski posavac je srednje teški, širok i plemenit nizinski konj, čistog hoda, čvrste konstitucije, pravokutnog formata. Poželjna visina do grebena u pastuha 140 – 150 cm, kobila 135 – 140 cm. Suhe i male glave, širokog čela, ravnog profila, plemenitog izražaja, malih ušiju, velikih i izraženih očiju i nozdrva, kratkog do umjereno dugog mišićavog vrata, korektno nasađenog na trup. Grudni koš širok i dubok. Plećke duge i srednje koso položene, dobro obrasle mišićjem i čvrsto povezane s trupom. Srednje dugih do kratkih, ali jakih i širokih leđa, kratkog, jakog i širokog spoja. Sapi nadgrađene, široke, srednje oborene do oborene, raskoljene s dobro obraslim mišićjem.

Trbuh pravilno razvijen. Trup zbijen i s dobrim pokrivanjem tla.Noge suhe i snažne s dobro izraženim zglobovima. Cjevanica kratka s jasno izraženim zglobovima i tetivama. Kičice slabo obrasle s kratkim kičičnim dlakama. Stavovi pravilni, prednje noge pokrivaju zadnje, i obrnuto. Kopita široka, rožina srednje tvrdoće. Griva i rep dobro obrasli valovitom srednje dugom dlakom. Boje najčešće dorata u svim varijantama, rjeđe se pojavljuju vranci, alati, kulaši, izabela i druge boje te šarena svih varijanti koja je nepoželjna u uzgoju. Spolni dimorfizam treba biti jasno izražen.

Od ostalih karakteristika treba istaknuti otpornost i sposobnost adaptacije na nepovoljne okolišne čimbenike, ranozrelost, dobru plodnost i mliječnost te veliku skromnost u hranidbi i iskorištavanju krme niske kakvoće.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.