Siva pčela

284

Medonosna pčela, Apismellifera, izvorno je nastala na području Europe, Afrike i Bliskog istoka. Kroz povijest je utjecaj čovjeka na život pčela bio malen i vjerojatno samo od lokalnog značenja.

U različitim su se regijama pod utjecajem klime, flore i prirodnih neprijatelja pojedine skupine pčela izmijenile i prilagodile lokalnim uvjetima, kao što je to slučaj s ostalim divljim životinjama ili biljkama. Ove »skupine« poznate su kao prirodne ili zemljopisne pasmine. U ovom slučaju riječ pasmina nema isto značenje u uzgoju pčela kao što ima u uzgoju drugih vrsta domaćih životinja (npr. goveda ili pasa).

Zemljopisne pasmine pčela rezultat su prirodne selekcije u njihovu izvornom području, pčele su se adaptirale na izvorni okoliš, ali ne uvijek i na zahtjeve pčelara. Zemljopisne pasmine pčela vrlo su različite i predstavljaju različito adaptirane genome na različite okolišne uvjete. Čak i unutar ovakvih pasmina prilagođenih određenim uvjetima okoliša postoje ekotipovi, manje skupine adaptirane na posebnosti određenog područja.

Nakon posljednjeg ledenog doba siva pčela, Apis mellifera carnica, razvila se u dijelu Europe gdje su klimatske prilike uvjetovane jakim kontinentalnim strujanjima koja rezultiraju dugim i oštrim zimama te vrućim ljetima. U takvim uvjetima ustalile su se i glavne odlike ove pasmine pčela, vitalnost i brza, energična reakcija na svaku promjenu u prirodi. Pod utjecajem različitih okolišnih i klimatskih uvjeta razvili su se na određenim područjima posebni tipovi sive pčele (ekotipovi), koji se međusobno ne razlikuju po vanjskim tjelesnim znacima već samo po ponašanju. Najvažniji ekotipovi su:

1. Apis mellifera carnica alpina – Alpska siva pčela raširena je u Austriji i alpskom dijelu Slovenije.Odlikuje se dobrim proljetnim razvojem, dobrim iskorištavanjem proljetne paše, jače izraženim nagonom za rojenjem i mirnoćom.

2. Apis mellifera carnica pannonica – Panonska siva pčela. Raširena je u nizinskim prostorima od istočnog dijela Austrije u Panonskoj nizini.Ona se nešto slabije roji, proljetni razvoj započinje ranije i nešto polaganije nego alpski ekotip.

3. Apis mellifera carnica mediterana –Mediteranska siva pčela raširena je na obalnom i otočnom području Hrvatske te u južnom dijelu Bosne iHercegovine. Proljetni je razvoj polaganiji, dosta se roji. Ona je nemirna i više se na povratku s paše zalijeće u tuđe košnice.Zbog stalnih vjetrova leti nisko pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje.

Na našim je prostorima pčelarstvo tradicionalno i vrlo cijenjeno zanimanje.Oprema, pribor i način pčelarenja stoljećima se nisu mijenjali i u nekim se regijama tradicionalne košnice i alati još uvijek mogu pronaći. Poznate su kamene košnice u samostanu Blace na otoku Braču, a takve su košnice bile proširene i na drugim jadranskim otocima. Pčele se spominju u mnogim starim dokumentima.

Siva pčela je morfološki prepoznatljiva u usporedbi s drugim europskim pasminama. Boja hitina je tamna, gotovo crna, prvi leđni poluprsten može biti smeđecrvenkast ili taman s točkicama ili pjegama. Dobro je obrasla kratkim dlačicama sive boje po čitavom tijelu. Dužina dlačica kod sive pčele je od 0,25 do 0,35 mm. Siva pčela ima relativno dugačko rilce (6,4 do 6,8mm). Posebno značajne odlike sive pčele jesu u njihovu mirnom ponašanju i u usporedbi s drugim pasminama, daleko manjem obrambenom nagonu.Uz to su vrlo uspješne u umjerenom i hladnom klimatskom području. Prezimljuju u malim zajednicama, te su im za zimu potrebne kudikamo manje zalihe hrane nego u drugih pasmina.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.