Uzroci, posljedice i načini ublažavanja stresa u kozarstvu

Svaka nova nesvakidašnja pojava i situacija, osobito ona neugodna i bolna uzrokuje stres u koza bez obzira na njihovu tjelesnu razvijenost, spol i kategoriju, a reakcija na njega najčešće ovisi o samoj jedinki, njenom temperamentu, prošlim iskustvima i poznavanju okoline.

Bolni zootehnički zahvati, naganjanje od strane pasa, predatora, ili ljudi, grubo rukovanje s kozama, izvorišta su stresa te ih je potrebno maksimalno izbjegavati i po mogućnosti smanjiti. Isto tako, koze ne vole hodati po vodi, osobito hladnoj i brzim vodotocima, koje radije preskaču, ako je to moguće, nego što koračaju po vodi. Obzirom da su koze prirodno vrlo znatiželjne i radoznale svaka nova situacija za njih nije nužno stresna, ali prisiljavanje koze da se suoči s novom i za nju nepoznatom situacijom gotovo uvijek uzrokuje stres.

Zato je od velike važnosti postupno privikavanje koza na sve nove postupke i uvjete što je dug i zahtjevan posao, ali i siguran put prema smanjenju stresa i ostvarivanju obostrane i dugoročne koristi. Na primjer, ako se kozu izvjesno vrijeme prije početka mužnje dovodi u izmuzište i pritom joj se masira i četka vime, sa zadovoljstvom će prihvaćati i samovoljno dolaziti na izmuzište i kada bude u procesu mužnje. Jednako tako, redovitim pregledom i njegom papaka mlade jaradi, makar one ostavljene za rasplod, postići ćete mirnoću koza kada dođe vrijeme za korekciju papaka.

Prema iskustvima uzgajivača, još jedna od metoda za ublažavanje stresa i stvaranja osjećaja sigurnosti u koza je kontinuirano izgovaranje njihova imena ukoliko ga imaju, razgovor i pjevanje pri provedbi svakodnevnih aktivnosti koje same po sebi nisu stresne. Na taj način koze stvaraju asocijacije koje djeluju kao ublaživač stresa u nelagodnim situacijama.

Stoga nije rijetkost vidjeti na farmama koza (u staji) radio prijemnik koji je danonoćno uključen i s kojeg se čuje lagana glazba. Nakon što je koza proživjela neko traumatično iskustvo, poželjno joj je tiho i polagano pričati i pjevati dok se ne umiri.

Na posljetku ovog teksta željeli bi apelirati na uzgajivače da promatraju svoje koze u svakodnevnom radu s njima jer je to najbolji način da spoznaju kako im treba pristupati, što ih plaši, a što čini radosnim. Tipični obrasci ponašanja izneseni u ovom tekstu ne vrijede uvijek i svugdje, ali bi svakako trebali pridonijeti boljem razumijevanju ponašanja koza u pojedinim situacijama u nadi se da će navedene preporuke osigurati obostranu korist za koze i uzgajivače.