Sve o uzgoju mažurana

2370

Mažuran je mediteranska biljka. Uzgaja se gotovo u cijeloj Europi, osim na sjeveru. Najviše se proizvodi u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj.

mazuran

Mažuran je polugrmolika zeljasta biljka visoka 50 – 60 cm. Razvija kratak, ali snažan korijen koji ne prodire duboko u zemlju. Iz korijena izbija četvrtasta, ravna stabljika s brojnim bočnim granama. Cijela je biljka obrasla mekim, sitnim dlačicama. Donji su listovi izduženi, a gornji ovalnog oblika. Listovi su dugi 1,5 – 2,5 cm, široki 0,8 – 1.5 cm i nasuprotno raspoređeni na stabljici. Cvjetovi su na vrhovima grana skupljeni u klasolik cvat. Sitni su, bijele do svijctloružičaste boje.

Mažuran cvjeta u srpnju i početkom kolovoza. Sjeme je okruglo, tamno i vrlo sitno. Masa 1000 sjemenki je 0,2 – 0,3 g. Klijavost sjemena, ukoliko je skupljeno od dobro sazrjelih biljaka, može bili i 95 %. Međutim, sjeme brzo gubi klijavost tako da pri starosti od tri godine nije više za upotrebu.

Kemijski sastav i upotreba

Mažuran se odavno koristi kao začin u prehrambenoj industriji, a rjeđe u medicini. U narodnoj se medicini koristi kao lijek za želučane bolesti. Biljka sadrži 0,8 – 2,0 % eteričnog ulja. Ulje je svijetložute boje, ugodnog mirisa. Sadrži terpen, fenol i borneol, a koristi se u prehrambenoj industriji i u proizvodnji mirisa.

Uvjeti uzgoja

Mažuran je biljka južnih krajeva koja zahtijeva puno topline i svjetla. Osjetljiv jc na niske temperature. Mlade se biljke smrzavaju već na -1 °C. Mažuran se uspješno uzgaja na rastresitim, humusom bogatim tlima srednjeg kapaciteta za vodu i zrak te neutralne ili slabo kisele reakcije.

Uzgoj

Mažuran se kao jednogodišnja biljka uzgaja u plodoredu. Najbolje pretkulture su jednogodišnje leguminoze ili gnojenc okopavine. Tlo se u ranu jesen ore na dubinu 30 cm. Poorana se površina ostavi da prezimi, a u proljeće se obavlja površinska obrada tla. Na površini koja je prethodne godine gnojena stajskim gnojem dovoljno je primijeniti 400 – 500 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 15-15-15. Na manje plodnim tlima treba primijeniti veću količinu. Mažuran se razmnožava isključivo preko presadnica.

Presadnice se proizvode u toplim lijehama, plastenicima ili staklenicima. Sjetva se obavlja krajem veljače ili početkom ožujka, nasumično ili u redove na razmaku 6-7 cm. S obzirom na to da je sjeme vrlo sitno, treba ga pomiješati s pijeskom ili nekim drugim nosačem. Za površinu od 1 nr potrebno je oko 0,5 g sjemena uz uvjet da je klijavost veća od 80 %. Nakon sjetve sjeme se prekrije tankim slojem (oko 0,5 cm) zrelog stajskog gnoja. Pri temperaturi od 15 °C danju i 10 °C noću sjeme klija vrlo brzo. Presadnice ostaju u lijehama do početka svibnja. Tijekom tog razdoblja treba ih redovito zalijevati, plijeviti i gnojiti. Presađuju se kad dosegnu visinu od 10 do 15 cm. Na površini od 1 m2 može se proizvesti 1000 – 1200 presadnica.

Sadnja mažurana obavlja se u proljeće, nakon kasnih proljetnih mrazova. Presadnice se sade u rupe na razmaku između redova od 40 do 50 cm. U svaku rupu treba staviti 2-3 biljke. Razmak između rupa u redu treba biti 20 – 30 cm. Za sadnju na razmaku 40 x 25 cm potrebno je 100000 presadnica/ha. Nasad mažurana treba redovito zalijevati.

Njega

Prvo okopavanje mažurana potrebno je obaviti čim se primijeti da se rasad primio. Ovo okopavanje treba obaviti pažljivo da se ne povrijede mlade i još nježne biljke. Prilikom okopavanja treba nastojati da se razbije pokoriea oko biljaka koja je nastala poslije kiše ili zalijevanja. Drugo međuredno okopavanje slijedi 3-4 tjedna kasnije, kada je mažuran ojačao. U to je vrijeme pojava korova intenzivna pa je glavni cilj uništavanje korovskih biljaka. Osim toga, površinski sloj se dovodi u rastresito stanje, što pogoduje razvoju ove biljke. Broj okopavanja i plijevljenja ovisi o pojavi korova i pokorice pa se obavljaju prema potrebi.

Tijekom vegetacije mažuran treba prihraniti dva puta dušičnim gnojivom. Prvo sc prihranjivanje obavlja zajedno s drugim okopavanjem. To se obavlja s 150 – 200 kg/ha dušičnog gnojiva KAN. Drugo se prihranjivanje obavlja neposredno nakon prve žetve. Odmah nakon gnojidbe površinu treba okopati da se gnojivo što bolje pomiješa sa zemljom.

Bolesti i štetočine

Mažuran najčešće obolijeva od gljivica (Alternaria sp.). Od štetočina u prvoj polovici ljeta najopasniji je mažuranov moljac (Hvpsolophus schmidiellius v. Heyd.), gusjenica duga oko 1 cm koja paučinom obavija lišće mladih izdanaka.

Berba

Mažuran se kosi dva puta godišnje, tijekom cvjetanja i to po suhom vremenu. Prva sc žetva obavlja krajem srpnja ili početkom kolovoza, a druga krajem rujna ili početkom listopada. Biljke se kose na visini 8-10 cm iznad zemlje. Na taj se način potiče razvoj bočnih grana pa jc biljka u drugoj žetvi znatno razgranatija. U drugoj sc žetvi biljke kose odmah iznad zemlje. Nakon žetve biljke se ostave u polju da povenu, a zatim se suše u tankom sloju na hladnom i prozračnom mjestu. Sušiti se može i u sušnicama na temperaturi do 45 °C.

Prinos

Prinos ovisi o klimatskim uvjetima i o primijenjenoj agrotehnici. Najčešće sc može dobiti 1500 – 2000 kg/ha nadzemnog dijela biljke. Uz navodnjavanje tijekom vcgetacije, može se dobiti i 3 – 4 t/ha.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.