Kim, traženi začin koji možete uzgojiti u vlastitom vrtu

Kim raste na planinskim pašnjacima, pokraj putova, a posebno na visoravnima. Međutim, samonikli kim ne može zadovoljiti sve veće potrebe tržišta, a osim toga, njegova je kvaliteta znatno lošija od kvalitete uzgajanog kima. Najviše se uzgaja u zemljama zapadne i sjeverne Europe.

Kim je dvogodišnja zeljasta biljka koja prve godine formira rozetu, a tek druge godine cvjetonosnu stabljiku. Danas se uzgajaju odabrane, jednogodišnje vrste. Stabljika je ravna, visine 0,5 – 1,0 m, obrasla kratkim dlačicama i u gornjem dijelu razgranata. Listovi su dvostruko i trostruko pernati, jako usječeni i u gornjem dijelu linearno lancetasti. Cvjetovi su sitni, bijele ili svjietloružičaste boje. Formiraju cvat u obliku štita koji se sastoji od 8 do 12 grana, a svaka od njih od 4 do 6 cvjetova. Korijen je vretenast, dužine 15-20 cm. Plod se sastoji od dvije sjemenke koje se nakon dozrijevanja lako razdvajaju. Smeđe je boje i ovalnog oblika. Dug je 4-6 mm, a širok 1-1,2 mm. Masa 1000 zrna je 2 – 3,5 g. Sjeme je relativno dobre klijavosti. Odmah nakon berbe klijavost je 85 – 90 %, ali se brzo gubi. Već nakon tri godine sjeme može potpuno izgubiti klijavost. Sjeme kima niče za 12 – 18 dana, a za nastajanje prvih listića treba 15-20 dana. U prvoj godini biljka formira rozetu s 10 – 15 listova i u tom obliku prezimljava. Vegetacija počinje druge godine u rano proljeće. Ovisno o godini, cvjetanje počinje početkom svibnja i traje do kraja istog mjcseca. Sjeme dozrijeva krajem lipnja, kada se obavlja i žetva.

Kim se uzgaja zbog ploda koji sadrži 4 – 6 % eteričnog ulja. Upotrebljava se u proizvodnji hrane (pekare, slastičarne). U ljekovite se svrhe koristi kao sredstvo protiv napuhavanja, za poboljšanje probave i protiv grčeva kod male djece.

Eterično se ulje upotrebljava u industriji likera i parfema te u medicini. Eterično ulje je bezbojno ili svijetložute boje, karakterističnog mirisa. Glavni sastojak ulja je karvon, 53 – 65 %. Osim eteričnog ulja, plodovi sadrže i 10 – 16 % masnog ulja i 18 – 20 % bjelančevina.

Kim uspijeva u različitim klimatskim uvjetima. Uzgaja se gotovo posvuda, a posebno na sjeveru Europe jer nije osjetljiv na niske temperature. Suhi i hladni vjetrovi loše utječu na oplodnju, a jaki vjetrovi u doba sazrijevanja otresaju tek đozrjele plodove i time smanjuju prinos. Dobri se rezultati postižu i uzgojem na većim nadmorskim visinama. Kim raste gotovo na svim tipovima tala, ali najbolje na dubokim, rastresitim i humusom bogatim tlima. Dobro uspijeva i na vapnenastim tlima. Teška i nepropusna tla na kojima se tijekom godine zadržava voda nisu pogodna na uzgoj.

Plodored

Kim ne podnosi uzastopni uzgoj na istim površinama. Pri uzgoju u monokulturi postoji opasnost od razvoja velikog broja štetočina koje mogu ugroziti opstanak kulture. Plodored treba planirati tako da se na istoj površini uzgaja tek nakon 4 godine. Od prctkultura najbolje mu odgovaraju vrste koje ranije napuštaju zemljište.

Obrada tla

Pripremu tla za sjetvu treba početi odmah nakon skidanja prethodne kulture. Tlo treba ujesen poorati, ili ako je to moguće, još tijekom ljeta. Poorano zemljište ostavi se da prezimi, a u proljeće se obavlja površinska obrada. Ukoliko se sjetva obavlja krajem ljeta, tada površinsku pripremu tla treba obaviti odmah, tj. neposredno nakon oranja.

Gnojidba

U konvencionalnoj sc proizvodnji dobri prinosi postižu primjenom mineralnih NPK gnojiva. Pravilnom se primjenom gnojiva ubrzava sazrijevanje sjemena i povećava sadržaj eteričnog ulja u njemu. Za prosječno plodno tlo dovoljno je u prvoj godini primijeniti oko 70 kg/ha dušika, 50 kg/ha fosfora i oko 90 kg/ha kalija. Fosforna i kalijeva gnojiva najbolji učinak imaju ako se u tlo unesu tanjuranjem u predsjetvenoj pripremi tla. Dušik sc dodaje u dva obroka, dio u predsjetvenoj obradi tla, a dio kroz prihranjivanje. U drugoj je godini povećana potreba za dušikom pa u proljeće sljedeće godine treba primijeniti 60 – 80 kg N/ha.

Sjetva

Kim se razmnožava direktnom sjetvom sjemena u polje. Kim kao dvogodišnja biljka prve godine stvara samo rozetu, a druge cvjeta i daje plod. Kako bi se što učinkovitije iskoristile proizvodne površine, kim se može posijati u neko žito, kao zaštitni (pokrovni) usjev. Smatra se da je pivski ječam najbolji i najpogodniji pokrovni usjev za kim, ali treba paziti da ne bude previše gust jer može doći do gušenja tek izniklih biljaka kima. U našim se krajevima sjetva kima obavlja početkom ili najkasnije sredinom ožujka. Najprije se u nešto rjeđem sklopu posije zaštitni usjev, a potom se poprijeko sije kim na razmaku između redova 35 40 cm.

Kim se može sijati i kao čista kultura. Ovaj je način jednostavniji, ali prve godine ne daje prinos. Vrijeme sjetve, količina sjemena i razmak između redova isti su kao i kod prethodno opisanog načina uzgoja. Posljednjih se godina prakticira sjetva krajem ljeta i početkom jeseni. Kim posijan u ovo doba može razviti rozetu koja prezimljuje i druge godine daje plod.

Za sjetvu 1 ha potrebno je 10 – 12 kg sjemena, ako se sije na razmaku između redova 35 – 40 cm. Ukoliko se sije na 20 – 25 cm, potrebno je oko 15 kg/ha sjemena. Pri sjetvi treba nastojati da po m2 u redu padne 100 – 150 sjemenki. Za klijanje je potrebna svjetlost pa treba paziti da sjeme ostane na površini tla. Nakon sjetve površinu treba odmah povaljati lakim glatkim valjkom kako bi se pospješilo vlaženje sjemena.

Njega

Njega obuhvaća okopavanje, prašenje, plijevljenje i prihranjivanje. Ako sc kim uzgaja kao čista kultura, onda s njegom treba započeti odmah nakon formiranja prvih redova. Cilj prvog okopavanja je razbiti pokoricu i uništiti tek iznikli korov. Drugo se okopavanje obavlja 2 3 tjedna nakon prvog, ovisno o zakorovljenosti i pokorici. Obično sc prije drugog okopavanja dodaje 120 150 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN) čime se pospješuje razvoj biljaka. Jako je važno da je prije zime dobro razvijena rozeta jer će samo u tom slučaju biljke sljedeće godine imati jaku cvjetonosnu stabljiku s puno plodova.

U drugoj se godini nasad okopava čim počne vegetacija. Prije okopavanja treba primijeniti 200 – 250 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN). Drugo okopavanje ponekad i nije potrebno, već je dovoljno samo plijeviti. Tijekom dozrijevanja plodova ne treba ulaziti u polje jer se sjeme lako osipa.

Ako je kim posijan u zaštitni usjev, njegu treba započeti tek nakon uklanjanja zaštitnog usjeva. Nakon žetve površinu treba odmah okopati. Najbolje je prije okopavanja primijeniti 150 – 200 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN). Biljke kima nakon uklanjanja pokrovnog usjeva obično su tanke i blijede. Da bi se oporavile, potrebno ih jc dobro gnojiti, a po potrebi jednom ili dva puta okopati. Do jeseni biljke formiraju jak vretenast korijen i rozetu s normalnim brojem listova.

Danas postoje kultivari (sorte) kima koje sc uzgajaju kao jednogodišnji. Ove sorte daju plod u prvoj godini. Plodovi jednogodišnjeg kima imaju manje eteričnog ulja. Nove sorte jednogodišnjeg kima, koje su selekcionirane u Njemačkoj, po količini i kvaliteti ulja približile su se dvogodišnjim sortama kima.

Berba

Sjeme kima ne sazrijeva istovremeno i zbog toga jc teško odrediti pravi trenutak žetve. Sazrijeva krajem lipnja i lako opada pa ne treba čekali da cijelo sjeme potpuno sazrije već se žanje kad poprimi karakterističnu tamnosmeđu boju. Prerana žetva nije dobra jer jc sjeme uvelo i nekvalitetno. Ako tijekom žetve pušu jaki vjetrovi praćeni kišom, prinos može biti znatno smanjen, ponekad i za 50 %.

Žetva se obavlja kosilicom ili kombajnom za žito, rano, dok ima rose, da bi sc smanjilo rasipanje. Nakon žetve materijal ostaje na površini 2-3 dana kako bi dozrjeli plodovi na stabljici. Vršidba se obavlja kombajnom za žito, potom se sjeme pročišćava i, ako je suho, pakira u papirnate vreće.

Prinos

Prinosi su vrlo neujednačeni. Ako se uzgaja kao čista kultura, prinos jc 1000 do 1200 kg/ha. U protivnom, prinos jc 700 do 1000 kg/ha. U nekim se europskim zemljama postižu prinosi i do 2000 kg/ha.

Ako je proizvod zbog loših vremenskih prilika tijekom žetve i vršidbe izgubio na tržišnoj kvaliteti, sjeme se može iskoristiti za destilaciju, a kako bi se povećao prinos eteričnog ulja, prije destilacije se melje. Da bi se pospješilo djelovanje vodene pare tijekom destilacije, destilator treba imati perforirane uloške.