Timijan ili pitoma majčina dušica

Timijan potječe sa Sredozemlja. Samonikli se timijan može naći u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj i Francuskoj, a danas se uglavnom uzgaja. Ljekovitost ove biljke poznavali su još stari Egipćani.

Timijan je višegodišnja polugrmolika biljka iz porodice usnatica. Ima snažan i razgranat korijenov sustav koji mu omogućava da uspijeva i na manje plodnim tlima. Iz korijena se razvijaju ravne stabljike, visoke 25 – 50 cm. Stabljike su u donjem dijelu drvenaste, a u gornjem zeljaste. Listovi su sitni i nasuprotno raspoređeni. Donji su listovi povijeni, a gornji vodoravni i s naličja obrasli dlačicama. Cvjetovi su sitni, bijele do svijello-ružičaste boje i skupljeni u rastresit cvat. Na listovima i kruni cvata nalaze se sitne žlijezde koje luče eterično ulje. Timijan cvjeta tijekom svibnja pa sve do kraja rujna. Cvjetovi su bogati nektarom pa su dobri za ispašu pčela. Biljke dobro podnose visoke temperature i otporne su na mrazeve. Sjeme je vrlo sitno, veličine 0,5 – 1,0 mm i dobre klijavosti (98 %). Masa 1000 sjemenki je 0,2 – 0,3 g. Pri temperaturi od 20 °C sjeme klija za 14-20 dana. Ova višegodišnja kultura obično traje 3-5 godina.

Osušeni nadzemni dijelovi biljke sadrže 0,8 – 1,5 % eteričnog ulja, a list i cvijet 1,5-3 %. Timijan još sadrži tanin, kiseline i fenol. Glavni sastojak eteričnog ulja je limol (30 – 60 %) po kojem se cijeni kvaliteta ulja. Osim timola, ulje sadrži karvakrol, cimen i borneol. Odabirom su uzgojene vrste koje daju više eteričnog ulja s visokim sadržajem timola. Timijan se koristi u medicini protiv bakterijskih infekcija dišnih organa, u proizvodnji zubnih pasta i tekućina za ispiranje usne šupljine. U prehrambenoj se industriji koristi kao začin i dodatak jelima.

Uzgoj i uvjeti uzgoja

Za uzgoj timijana najpogodnije su sunčane površine zaštićene od vjetra. Biljke slabo podnose suvišnu vlagu, ali su otporne na niske temperature. Smrzavaju se samo ako su u drugoj žetvi bile prekasno i nisko porezane.

Timijan nije zahtjevan u pogledu tla, ali gaje najbolje uzgajati na plodnim i rastresitim tlima neutralne do blago lužnate reakcije. Vlažna i kisela tla treba izbjegavati ili kalcitirati. Timijan se kao višegodišnja kultura ne uzgaja u plodoredu. Na istoj se površini može uzgajati 3 – 5 godina. Od pretkultura najbolje su dobro gnojene okopavine.

Odmah nakon uklanjanja predusjeva, treba obaviti duboko oranje. Na kosim površinama obrada se tla obavlja neposredno pred sadnju. Na srednje plodnim tlima dovoljno je godišnje primijeniti 80 kg/ha dušika, 50 kg/ha fosfora i oko 60 kg/ha kalija ili 300 – 400 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 15-15-15, i to neposredno prije sjetve. Za osnovnu se gnojidbu može koristiti stajski gnoj.

Timijan se razmnožava vegetativno, dijeljenjem busenova, ili generativno, sjemenom. Buseni se dijele tako da svaki dio ima žile i nadzemni dio. Nadzemni dio treba skratiti kako bi se nove biljke što bolje i pravilnije granale. Na većim sc površinama uglavnom primjenjuje razmnožavanje preko presadnica. Presadnice se mogu proizvoditi u hladnim ili toplim lijehama.

U toplim se lijehama sjeme sije krajem zime ili u rano proljeće, a u hladnima, tijekom ljeta. Sjeme se sije u brazde na razmaku od 20 cm i potom prekriva slojem zemlje ili treseta debljine 0,5 – 1,0 em. Nakon nicanja biljaka, lijehe treba plijeviti i redovito zalijevati. Tijekom ljeta biljke mogu jače narasti, stoga ih treba porezati na visinu 3-5 cm. Na taj se način potiče jačanje biljaka. Ako se sjetva obavlja tijekom ljeta, lijehe treba zaštititi od jakog sunca i zalijevati 4-5 puta dnevno. Ovisno o klijavosti sjemena, za površinu od 1 m2 potrebno je 1 – 2 g sjemena. Presadnice se sade u jesen. Za površinu od 1 ha potrebno je 150 – 200 m2 lijeha, odnosno 200 – 400 g sjemena.

Timijan se sadi u jesen, od početka listopada pa sve do pojave mrazeva. Proljetnu sadnju treba obaviti što ranije, a najkasnije do polovice travnja. Prcsadnice se sade u redove na razmaku 50 – 60 cm. Razmak između biljaka u redu treba biti oko 25 cm. Za sadnju na razmaku 50 x 25 cm potrebno je 80 000 presadnica/ha, a na razmaku 60 x 25 cm, 66 600 presadnica/ha.

Njega obuhvaća prihranjivanje, međuredno kultiviranje, zaštitu od korova i eventualno navodnjavanje. Okopavanjem se održava rastresitost tla i uništava korov. Okopavanje se obavlja nakon međuredne kultivacije, najčešće dva puta. Prvo se okopavanje obavlja čim se pojave korovi i stvori pokorica, a drugo prije žetve. Nakon žetve treba obaviti međuredno kultiviranje i eventualno treće okopavanje. Krajem jeseni ili rano u proljeće treba obaviti još jedno međuredno kultiviranje i pri tome primijeniti mineralno NPK gnojivo.

Za prihranjivanje se koriste dušična i amonijačno nitratna gnojiva (KAN ili AN) u količini od 100 do 150 kg/ha. Prvo prihranjivanje obavlja se prije početka razvoja biljaka, a drugo nakon prve berbe. Starije nasade treba u jesen pognojiti s 200 – 300 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 15-15-15.

Timijan se žanje dva puta godišnje, krajem svibnja ili početkom lipnja i u rujnu. Beru se samo nadzemni dijelovi biljke u fazi cvjetanja. S obzirom na to da su biljke niske, žetva se najčešće obavlja ručno. Za proizvodnju sjemena biljke se kose 10 – 15 dana nakon cvjetanja. Pokošene se biljke ostave na zasjenjenom mjestu da sjeme sazrije.

Biljke se mogu sušiti prirodno na zasjenjenom i prozračnom mjestu ili u sušnicama na temperaturi od 40 °C. Tijekom prva dva sata sušenja temperatura može biti i 50 °C. Za 1 kg suhih nadzemnih dijelova bilja potrebno je 3,0 – 4,0 kg svježih.

Na površini od 1 ha dobije se 6000 – 8000 kg svježih nadzemnih dijelova biljke, odnosno 2000 – 4000 kg suhih. Prinos eteričnog ulja je 20 -30 l/ha.