Ljekovitost mažurana

Mažuran (Origanum majorana L.), pripada obitelji usnatica, poznat je i pod nazivima majoran, majorana, mažuran divlji i sl. Spominju ga već u starom Egiptu, posvećen je bio bogu Ozirisu.

Zbog ljekovitih svojstava preporučivali su ga u ljekovite svrhe Hipokrat, Paracelsus, Hildegard iz Bingena.

Ima uspravnu stabljiku visoku od 20 do 50 cm, jako razgranjenu, u tanje ali žilave četverobridaste ogranke. Listovi su nasuprotni sjedeći ili s kratkom peteljkom, duguljasti, cjelovitog ruba, s obje strane dlakavi. Cvjetovi su svijetlocrveni ponekad bijeli, u gustim, jajastim odnosno kuglastim nakupinama smješteni u pazušcu vršnih listova.

Potječe iz Indije odakle se proširio po arapskim zemljama, Egiptu, ali i Sredozemlju. Uglavnom se uzgaja po vrtovima umjerenog pojasa zbog velike osjetljivosti na mraz. Možemo ga uzgojiti i sami: tijekom ožujka posijemo mažuran u lončanice, u svibnju presadnice posadimo u rahlu i nagnojenu zemlju u vrtu na razmak od 15 cm. Biljku treba zaštititi od vjetra te redovito plijeviti. Vrijeme cvatnje je srpanj – kolovoz, zavisno od staništa

Ubire se cijela biljka u cvatu, samo listovi i gornji dio biljke u cvatu. Suši se brzo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Mažuran se može čuvati i nekoliko godina u dobro zatvorenim posudama, da ne izgubi mnogo ljekovitih tvari. Sadrži eterično ulje s terpenom i terpineolom, tanin, gorke tvari, kamfor, gumu, mineralne soli, željezo, vitamin C…

Ljekovitost i djelotvornost:
• djeluje kao diuretik pojačava izlučivanje mokraće te pomaže u radu bubrega,
• pojačavajući znojenje pridonosi oslobađanju organizma od štetnih tvari,
• djelotvoran je kod svih oboljenja usne šupljine (afti, upale zubnog mesa, gljivica),
• najdjelotvorniji je u liječenju raznih bolesti želuca, pojačava izlučivanje želučanog soka sudjelujući u vrenju hrane, potiče peristaltiku crijeva, jača i umiruje želudac,
• koristi se i u liječenju bolesti dišnih putova, potiče izbacivanje sekreta iz bronhija pa je tako djelotvoran u liječenju kroničnog bronhitisa, astme, prehlade, jakog kašlja, te ostalih plućnih oboljenja,
• liječimo njime i ženske bolesti, regulira mjesečnicu
• koristi se za detoksikaciju crijeva, sprječava stvaranje plinova i bakterija truljenja,
• učinkovita mu je primjena i kod glavobolja, migrena, neuralgija i sl.
• koristan je i u liječenju grčeva, bez obzira o kakvoj vrsti se radilo.

Čaj: jedna jušna žličica usitnjenog suhog bilja prelije se s 2 dl vruće vode. Poklopi se i pusti odstajati oko petnaestak minuta. Čaj se procijedi i uzima se dnevno dvije do tri šalice.

Mast (za liječenje hunjavice, prehlade, nazeba i sluznice nosa): potrebna je jedna jušna žlica svježeg soka mažurana, jedna jušna žlica svježeg soka metvice, jedna jušna žlica svježeg soka kadulje, 100 g voska, 200 g svinjske masti ili lanolina. Iz biljaka se iscijedi sok, koji se dobro pomiješa s otopljenom svinjskom masti i voskom. Ova mješavina se kratko prokuha sve dok prestane izlaziti para. Mast se spremi u odgovarajuću ambalažu. Ovako pripravljenom masti maže se sluznica nosa kod jakih hunjavica i prehlada.

Tinktura: 200 g bilja moči se tridesetak dana u jednoj litri 70 postotnog alkohola. Tako pripravljena tinktura se procijedi. Uzima se dnevno tri puta po dvadesetak kapi s malo čaja i vode.

Eterično ulje: koristi se za inhalacije, kupke, masažu, obloge, u liječenju artritisa, bronhitisa, bolnih stanja mišića, grčeva, migrene, upale sinusa…

Mažuran se kao poznati začin koristi u kulinarstvu u više različitih oblika. Najčešće se koristi u suhom stanju smrvljen u sitni prah, zatim svjež ili u kombinaciji s drugim začinima. U dijetama koja zahtijevaju uporabu neslanih jela, najprikladniji je začin jer izravno djeluje na stimuliranje rada svih unutarnjih organa od želuca, crijeva, gušterače, jetra. Koristi se u juhama od povrća, salatama od krumpira, jelima pripravljenim od mahunarki, kuhanog bijelog mesa. Kako je slatkasto citrusnog okusa dobro se slaže sa suhim i svježim voćem. Dodaje se umacima na bazi rajčice, gljiva, patlidžana, maslaca i riba.

Kad se koristi u svježem stanju mažuran je aromatičniji, dužim kuhanjem aroma se gubi. Stoga ga u svježem stanju treba dodati pred kraj kuhanja, a u suhom na početku kuhanja.

Kontraindikacije: Uzimanjem prevelikih količina i uz dugotrajnu primjenu (redovito tijekom više tjedana) može doći do glavobolja i vrtoglavica, razlog je eterično ulje koje sadrži.