Jedić, otrovna ali i ljekovita biljka

U starom svijetu jedić su prvenstveno poznavali kao otrovnu biljku. Za ovu je biljku tijekom povijesti bilo poznato da ubija životinje i ljude o čemu se stoljećima pričaju mnoge priče. Prema grčkoj mitologiji Aristotel je jedićem počinio samoubojstvo.

Tom su biljkom trovali vrhove strijela, kopalja i mačeva. Njome su usmrćivali i osuđenike na smrt. Ona je služila kao otrov za vukove i lisice. O ljekovitosti jedića prvi je govorio Plinije Stariji i to kod oboljenja očiju. Ponekad su je koristili za olakšavanje bolova i liječenje prehlade, reume, nesanice, gihta te upale provodnih i dišnih putova. U nekim zemljama jedić se uzgaja kao ukrasna biljka u vrtovima ili u kulturi.

Jedić je zeljasta trajnica s gomoljasto zadebljalim korijenom. Gomolja su dva, iz jednog izraste stabljika, a drugi na vrhu nosi pup iz kojeg se druge godine razvije stabljika. Poslije cvatnje stari gomolj odumire. Stabljika je uspravna, visine do 150 cm, u gornjem dijelu većinom dlakava i razgranjena. Prizemni listovi su razdijeljeni na pet do sedam režnjeva s peteljkom. Listovi na stabljici su jednostavnije grđeni, sjedeći su ili imaju kratku peteljku. Na vrhu stabljike razviju se grozdasti cvatovi. Boja cvijeta je većinom tamnoplava, a često i ljubičasta. Cvjetovi su nalik na kacige i dosta nesimetrični. Cvjeta od lipnja do rujna. Plod je mjehur s mnogo sjemenki.

Jedić je rasprostranjen u velikom dijelu Europe, u Sibiru, Turskoj, Iranu, na Kavkazu i na Himalaji. U malim ili većim skupinama raste uz putove, rubove šuma i na livadama od brdskog do planinskog područja. U Hrvatskoj raste tipična podvrsta A. napellus ssp. napellus.

Sadrži slične alkaloide kao mrazovac. Alkaloidi se nalaze u svim dijelovima, a najviše u korijenu. Među alkaloidima najotrovniji je akontin. Zatim sadrži kiseline, ljute tvari, neke baze, smole, nešto mineralnih i dr. tvari. Akontin je jedan od najmoćnijih otrova u biljnom carstvu. Djeluje na centralni živčani sustav i na centar dišnih organa, usporava bilo i izaziva ukočenost. Najjače pogađa centre u mozgu i u leđnoj moždini.

Ljekoviti dijelovi biljke

Najčešće se sabiru mladi gomolji, jer sadrže više alkaloida nego stari. Iskapaju se u kolovozu i rujnu. Sakupljaju se i potpuno zreli listovi, a u vrijeme cvjetanja i stabljika do 40 cm dužine, a i sjemenke. Svi se dijelovi suše odvojeno od drugih biljaka. Prilikom branja treba imati rukavice jer jedić može izazvati alergijske reakcije.

Jedić je jaki sedativ i sredstvo protiv bolova. Djeluje nadražujuće, paralizira centre mozga, izaziva paralizu mišića i centara za kretanje. Upotrebljava se protiv upala i početnih bolova kod angine, laringitisa ili akutnog bronhitisa. Jedić je učinkovit u liječenju neuralgije, migrene, išijasa, upale zglobova s deformacijama. Djeluje kod gihta, reumatizma, živčanih bolova, ospica, difterije i drugih bolesti.

Kod grčevitih stanja snižava temperaturu i puls, a pomaže i protiv mišićnog i zglobnog reumatizma. Masti s jedićem su sredstvo za masažu protiv akutnih ili kroničnih reumatskih teškoća, za smanjenje bolova kod kronične upale zglobova, neuralgije i drugih poteškoća. Postoje navodi da se jedić rabi i za liječenje raka i anesteziju, za liječenje akni, srca, visokog tlaka i niza drugih bolesti.

Jedić je jedna od najotrovnijih biljaka Europe. Prvi znaci trovanja javljaju se za nekoliko minuta. Nastupaju bolovi u ustima, svrbež, jako znojenje, groznica, bolovi u crijevima, povraćanje, proljev, paraliza respiratornog sustava, uzetost mišića ruku i nogu, usporava se disanje, gubi svijest i nastupa smrt. Zato se jedić ne smije samostalno upotrebljavati, a ljekoviti pripravci se koriste obavezno pod liječničkim nadzorom.