Konopljika

Konopljika, fratarski papar (Vitex agnus- castus) je listopadni, do 3 m visoki, široko razgranati grm ili manje stabalce na području Mediterana, zapadne i srednje Azije.

Pripada porodici sporiša (Verbanaceae) koja je karakteristična po nasuprotnim, prstolikim listovima, dvospolnim cvjetovima u metličastim cvatovima, a obuhvaća 60 vrsta. Nerijetko nailazimo na stabalca s promjerom od 10 do 15 cm. Krošnja konopljike je gusta, a korijenski sustav dobro razvijen, duboko prodire u tlo. Kora je sivkasta do svijetlosmeđa, duboko pločasto izbrazdana. Izbojci su četverobridni, neznatno spljošteni i mirisni, pustenasti, prljavosivi ili sivkasto zagasiti. Odumrloga su vrha ili su na vrhu stapke s plodovima. Dugi su izbojci tanki i šiboliki.

Pupovi su nasuprotni ili koso nasuprotni, izrazito otklonjeni od izbojka, sitni, zaobljeni ili nepravilno oblikovani, sivobijele boje, bez pokrovnih ljuskica. Pokriveni su gustim, zlatnosmeđim ili sivkastosmeđim dlačicama. Vršni pupovi su redovito cvjetni, a oni prema vrhu su gušći. Sličnost s konopljom – Listovi su unakrsno-nasuprotni, dlanasto sastavljeni od 5-7 usko kopljastih, ušiljenih i mirisavih liski koje su ravnoga ruba ili s pojedinim krupnim zupcima; mrežaste su nervature. Duge su 5-10 cm, široke 0,5-1,5 cm, a vršna je najveća. Peteljka listova duga je 5-10 cm, a dužina peteljčice liski iznosi 0,3-1 cm. Na licu su listovi tamnozeleni, goli ili slabo dlakavi, sa sitnim bradavicama, a na naličju sivkaste boje i gusto pustenasti. Protrljani su aromatičnoga mirisa, a ožiljak otpaloga lista je potkovičastog oblika, sa svijetlijim rubom i tamnijim udubljenjem u sredini. Po smještaju listovi nalikuju na one kod konoplje pa otuda konopljici narodni naziv. Stoga nerijetko može doći do pogrešnog prepoznavanja (determinacije).

Mirisni cvjetovi i ljute sjemenke – Cvjetovi su sitni, uglavnom svijetloljubičaste boje (forma violaceae), katkada ružičaste (forma rosea) ili bijele. Izrazito su mirisni, u dugim, višecvjetnim, pršljenastim, metličastim cvatovima, u obliku izduženih grozdova na vrhovima izbojaka. Cvjetići su dvospolni i jednosimetrijski (zigomorfni), dugi 6-9 mm. Čaška je valjkasto-zvonasta, na vrhu četverodijelna ili peterodijelna. Cvijet sadrži četiri prašnika, dva duža i dva kraća.

Plodnica je nadrasla. Cvatnja je od lipnja do rujna. Plod je sitna, mesnata, kuglasta koštunica, sivkaste boje, izrazito aromatična, četverogradna, sadrži četiri sjemenke koje su ljutoga okusa poput papra. Na slanim pjeskovitim tlima – Konopljika je jednodomna, heliofi lna (svijetloljubeća) te vrsta prilagođena vrlo vlažnim staništima (higrofi t), koja su pod utjecajem podzemne vode, značajnoga činitelja za njen opstanak. Raste na pjeskovitim morskim, jezerskim i riječnim obalama, nerijetko oblikujući, sama ili zajedno s tamarikom, guste šibljake i šikare. Osobito dobro podnosi slana pjeskovita tla i posolicu uz morsku obalu, a javlja se i uz obale primorskih rijeka i jezera. Treba je proširiti i na niska priobalna alkalijska tla (slanjače), koja su povremeno zapljuskivana morskim valovima. U Hrvatskoj dolazi kao jedina od 60 vrsta iz roda Vitex, koje su rasprostranjene u tropskim, suptropskim i umjerenim krajevima.

Nalazimo je na području Istre, Hrvatskoga primorja i Dalmacije, a u našemu okružju javlja se u Hercegovini, Crnoj Gori te u Makedoniji. Nerijetko se pojavljuje u prostranim šibljacima, ostacima primorskih (sredozemnih) lužnjakovih šuma (Periploco-Quercetum brutiae). S obzirom na iznimno razvijen korijenski sustav, upotrebljava se za učvršćivanje pjeskovitih obala. Znakovita je po jakoj izbojnoj snazi iz korijena, a dobro se razmnožava reznicama i sjemenom koje klije tek druge godine. Njeni žilavi i savitljivi izbojci upotrebljavaju se za pletenje košara. Ukras morskih obala – Ova biljka dekorativnoga grma s lijepim i mirisnim cvjetovima ima stanovit značaj u hortikulturi te se danas kultivira u mnogim područjima umjerene i suptropske klime. Uz hrvatsku morsku obalu, na kamenjarama blizu mora, do ljeta se razvija u prekrasan i bogat grm bujnih ljubičastih grozdastih cvjetova. Stoga zaslužuje veću pozornost i za kultiviranje u našim istarskim te primorsko-dalmatinskim parkovima.

U samostanima kao antiafrodizijak – Konopljika je, uz gospinu travu i ehinaceju, jedna od klinički najistraživanijih biljaka dokazane učinkovitosti, a njena ljekovita svojstva i danas se primijenjuju. Tisućama godina upotrebljavala se zbog povoljnog utjecaja na hormonalni sustav kod žena. I stari Grci i Rimljani poznavali su je kao ljekovitu biljku, za njih je bila simbol nevinosti i čestitosti. Njeni vrlo aromatični plodovi sadrže alkaloide koji djeluju sedativno, a u srednjem vijeku su je koristili kao sredstvo za smirivanje. Tako je u samostanima uzgajana kao antiafrodizijak (navodno i u današnje vrijeme), za potiskivanje spolnog nagona (agnus castus= nevino janje) te je zbog toga nazivana biljkom čednosti.

Otuda i narodni naziv fratarski ili redovnički papar. Danas se primijenjuje u liječenju crijevnih nametnika, za regulaciju ili izazivanje mjesečnice, pojačavanje izlučivanja mlijeka u dojilja. Osim toga uravnotežuje hormone estrogena i progesterona te se zato koristi u liječenju hormonalnih neravnoteža. Njezini listovi beru se od lipnja do rujna te pomažu zacjeljivanju rana, a plodovi se, među ostalim, koriste kao sredstvo za smirenje kod mentalnih i psihičkih bolesti (najbolje ih je brati od kolovoza do listopada). Ljekovita svojstva konopljike koriste se u obliku čajnih pripravaka, tinktura, prašaka, ulja i kupki. Mljevene sjemenke dobar su začin koji se rabi umjesto papra, kao dodatak jelima.