Štuka se u ovo vrijeme može loviti u gotovo svim slojevima vode i na sve mamce, od živih ribica – kedera do najrazličitijih modela i vrsta umjetnih mamaca – varalica.
Od onih površinskih do teških žlica, tonućih, dubokoronećih voblera i džigova na većim i težim glavama. Grgeč i slične manje vrste love se finijim sustavima, tanjim najlonima i manjim udicama, a od tehnika na raspolaganju su također one u pokretu – blinkeraške do onih sjedilačkih na male ribice – kedere, filete – komadiće ribice ili gujavice i sl. Uglavnom na plovak.
Preporučamo pri tom balerinu, a u ribolovu na dnu sustav s olovom na kraju najlona i udicom na predvezu svezanom tridesetak centimetara iznad. Dubinskim sistemom najbolje je čekati i manjića, jedinog slatkovodnog predstavnika bakalara kod nas. A manjića se jedino i može loviti kada snijeg zabijeli, a ledena korica obrubi obale rijeka. Bijela riba, klen, podust, nosač, jez, ali i bodorka, najbolje se zimi love udicom na plovak, također finim sustavima na crve, kuhanu pšenicu, sitne gujavice, pahulju kruha i sl.
Primamljivanje je pri tom neizostavan dio ribolovnog rituala. Ovisno gdje se i kako lovi (tekućice ili stajaćice) bijela riba se uspješno može loviti dužim direktašima ili bolognes tehnikom. Za najvatrenije ribolovce šaranaše, dolazak hladnog vremena, pa ni zime, ne znači i kraj sezone. Pokazalo se da je ekstremni ribolov šarana moguć čak i kada su obale pod snijegom, a temperature zraka se spuste ispod nule. Hlađenje vode, doduše, utječe na smanjenje apetita kod šarana, kao i kod većine drugih ciprinida. Zato je, da bi se ova riba navela na griz, potrebno dosta dodatnog napora, puno strpljenja uz mogućnost neizvjesnog ishoda te (kasno) jesensko- zimske igre. Uz osjetljiviji pribor za takav ribolov potrebno je mamac, s kojim se lovi, učiniti poželjnijim. Najjednostavnije je mamac kojim se lovi učiniti atraktivnijim dipanjem, odnosno umakanjem u neku od aroma prije zabacivanja. Tako mamac šalje nevidljive, mirisne, signale ribi kroz vodu. Kako voda postaje sve hladnija treba postepeno izbjegavati mamce s aromom na uljnoj bazi, a sve više koristiti one s alkoholnom osnovom.
Divljač sportskog ribolova je, ipak, glavatica (Hucho hucho), za koju je uvriježeno još i ime mladica (u ovom dijelu Hrvatske, Srbiji i BiH), odnosno sulec (u Sloveniji). To je još jedan pravi predstavnik ribe za zimski ribolov. Na žalost, radi se o ribi koja je dosta ugrožena u hrvatskim vodama i koja je na rubu opstanka. Zahvaljujući poribljavanjima u susjednoj Sloveniji ima je još nešto u gornjem dijelu Drave (na granici sa Slovenijom), u Kupi, Uni, pa i Čabranci te Savi uz bosanskohercegovačku granicu u koju sada ulazi iz BiH voda. Glavatica naraste i preko 30 kg težine. Svjetski rekord je ulov u Rusiji težak 52 kg. U Austriji je ulovljena glavatica teška 35,10 kg, a hrvatski rekord po mjesečniku Ribiči & ribe i njihovom natječaju za Veleulov – zlatnu udicu Hrvatske je ulov Nikice Delača težak 14,60 kg, ostvaren još 1998. u Savi.
Glavatica je zaštićena vrsta pa je ribolov dozvoljen isključivo umjetnim mamcima – velikim varalicama (vobler, žlica, copf, razne silikonske tvorevine) i umjetnim muhama (velikim strimerima). Pribor je također adekvatan tome – težak i robustan štap težine bacanja 150 do 300 grama, role velikog kapaciteta kalema, jake udice (monofili većeg promjera i upredenice).
Ribolov na glavaticu je težak. Od ribolovca zahtijeva veliku energiju i dobru kondiciju. Puno prijeđenih kilometara uz vodu uz stalno zabacivanje varalice, dobro poznavanje terena i virova gdje se ova riba nalazi, a sve to u hladno doba godine i zimske uvjete, često uz snijeg, hladan vjetar i vijavicu.