Navodnjavanje maslina

Uobičajeno se smatra kako su vodeni režimi reda 300-500 milimetara kiše godišnje dovoljni za jamstvo vitalnosti i plodonosnosti masline.

Vodeni stres ipak usporava vitalne funkcije biljke, posebice fotosintetičku aktivnost, s negativnim učincima na plodonosnost i vegetativnu rast ljetine, također i na akumulaciju supstanca za pričuvu, tolike da stvara negativne posljedice i u nadolazećim godinama. Stanja nedostatka vode su posebice štetna u razdoblju cvatnje-zriobe, u razdoblju otvrdnuća koštice i u susljednom povećanju volumena masline. Značajne suše u tim razdobljima dovode do nedovoljnog sazrijevanja, do spontanog opadanja koštunjača i do smanjenja aktivnosti sinteze šećera (s dovođenjem kakvoće ulja u opasnost). Redovito navodnjavane biljke mogu stići do podvostručenja volumena ploda.

Najrasprostranjeniji sustavi navodnjavanja razlikuju se prema područjima, prema raspoloživim količinama vode, prema cijeni opskrbe vodom, prema orografiji zemljišta i prema dimenzijama maslinika za navodnjavanje. Tradicionalne metode – s branama, za probijanje vode iz brazda i curenje – iskorištavaju nagib zemljišta, navodnjavajući biljke putem kanalića i brazda pažljivo razmještenih i kontroliranih.

Potpuno navodnjavanje za nelokaliziranu pomoć bi moralo predvidjeti distribuciju količine od najmanje 800-1.000 litara vode po odrasloj maslini.Očito i dosta manja količina vode (50-100 litara/odrasloj maslini svaka 3 dana), ako distribuirate na lokalan način i u trenutcima nejveće potrebe i stresa bijlke, može djelomično ublažiti učinke suše.

Moderniji sustavi, primjenjeni prije svega u mladim maslinicima, navodnjavaju ograničene točke u blizini biljke, putem lokalizirane distribucije na “kapi.’’ Plastične cijevi s različito udaljenim dobavljačima opskrbljuju, neprekidno i automatizirano, malim količinama vode (od 2 do 10 litara/sat), koje dopuštaju udovoljavanje potreba biljke s uštedom vode procijenjenom od 10 do 30% u odnosu na tradicionalne metode.