Uzgoj špinata

1147

Špinat dospijeva u tehnološku zriobu za 40 do 50 dana od nicanja.

spinat

Bez ikakvih problema daje više od 10 t zelene mase, a placa se 1,5 kn/kg na parceli. To je oko 15.000 kn/ha, ili 2,5 puta više nego proizvodnja pšenice. Materijalni troškovi nisu veći nego u proizvodnji pšenice.

Svježi špinat možemo čuvati na temperaturi od -1°C do 30 dana i svježi prodavati po višoj cijeni. Uz hladnjacu možemo imati liniju za smrzavanje i smrzavati ga. Sada se dosta špinata uvozi. Proizveden po spomenutoj cijeni (dobar špinat traži dosta ljudskoga rada), smrznuti uvozni špinat ne može biti jeftiniji od našega.

Domaći mora biti bitno više kakvoće, jer je uvozni uglavnom iz sjevernijih zemalja s nešto lošijom klimom. Sijati špinat je dobro potkraj kolovoza, kada dolazi vlažnije vrijeme, pa dolazi na smrzavanje u hladnjaču u drugoj polovici listopada. Sije li se u listopadu, ulazi u zimu, pa se može brati već u travnju ili svibnju, ovisno o duljini zime. To je vrijeme kada se uglavnom nema što prerađivati u hladnjači.

Špinat posijan ujesen ima bolji urod od posijanoga na proljece. U kasno proljeće i rano ljeto sjetvu treba izbjegavati jer brzo ide u cvjetanje, pa ne stigne formirati veliku količinu zelene mase.

Špinat je jako tražen zbog bogatstva Cu, J, Fe, Ca, K, Na. Sadrži dosta vitamina C, Ba, B2, B6 i karotina. Ima relativno malo kalorija (šećera oko 3 %). Prije se smatralo da je špinat dobar za bolesnike s bolestima grla i pluća. Preporučuje se za popravljanje krvne slike, osobito kod djece.

Špinat se najčešće priprema s mlijekom zbog povećanja sadržaja Ca iz lista. Špinat ima relativno malo suhe tvari. Njegov sok se koristi kao prigodna boja (za izraženiju boju konzerviranoga povrća).

Špinat je dosta otporan na hladnoću. Klijavost mu počinje na 3 do 4°C, uz umjerenu vlagu. Ukorijenjen, može podnijeti i -20°C, ako je pod snježnim pokrivačem. Ima dosta plitak korijen i dosta je osjetljiv na manjak vlage. Zato se sije onda kada vlage ima dovoljno do tehnološke zriobe.

Treba ga redovito obilno natapati, čime se aktiviraju pričuve hranjivih elemenata iz tla. Sjetvu po šećernoj repi i obrnuto treba izbjegavati, jer slični štetnici i korov prate obje kulture.

Bere se ujutro ili kasnije navečer. Na višim temperaturama list brzo vene. Ručnom berbom u dobrom usjevu nabere se i spakira 30 kg na sat. Sjetvene površine treba organizirati tako da ih raspoloživa radna snaga može obraditi. Ručno, uz nešto sporiji rad, bere se špinat bez primjesa, što ima daleko veću vrijednost. S malo radnika berba je usko grlo, pa se sije višekratno (produlji se berba, a špinat ne „pobjegne“ u cvjetanje).

Mehanizirano se bere posebnim kosama špinat s uspravnim lišćem. Pokosi li se iznad vršnoga pupa, ako ima dovoljno vode, špinat se može regenerirati.

Svakako treba izbjeći pakiranje mokroga lišća. Lišće se puno bolje čuva ako nema površinske vode i ako je pothlađeno prije stavljanja na toplinu od -1°C.

U odnosu na mineralnu gnojidbu, špinat je skroman jer ne iznosi zelene količine mikro i makroelemenata iz tla. To je kultura koja bi se najlakše mogla čisto organski proizvoditi.

Najveći problem bili bi korovi, pogotovo u proljeće. Najlakše bi bilo proizvesti špinat bez tretiranja u kasnoj sjetvi, jer korovi nemaju vremena za masovniji razvoj. Prije pripreme tla za sjetvu, treba plitko izorati, isprovocirati korov na nicanje, pa ga zaorati. Tako će ga manje nicati nakon sjetve špinata.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.