Grijanje zaštićenih prostora

4011
Spread the love

Za uspješan uzgoj povrća u zaštićenim prostorima izuzetno je važan temperaturni režim. Optimalna temperatura zraka u zaštićenom prostoru u kojem se uzgaja paprika tijekom dana treba iznositi oko 22 stupnja C dok se ona noću održava između 16 i 20 stupnjeva C.

plastenici

Temperature zraka ispod 14 stupnjeva tijekom plodonošenja paprike mogu izazvati različite negativne posljedice, poput pojave većeg broja deformiranih plodova. Posebice je za sve vrste povrća nepovoljno kolebanje temperature, odnosno, njeno naglo povećavanje i naglo snižavanje. Tako je optimalno da se temperatura povećava i smanjuje samo za 2-3 stupnja C tijekom jednog sata. S druge strane, temperatura tla treba da je za 3 stupnja C veća danju tj. niža noću u odnosu na temperatura zraka. A temperatura tla je znatno stabilnija u odnosu na temperaturu zraka i uvijek je veća u površinskom sloju. Nadalje, neusklađenost temperature zraka i zemljišta jedan je od najčešćih razloga zaostajanja rasta biljke.

Drugim riječima, zbog nešto niže temperature tla dolazi do usporene aktivnosti korijena, što opet dovodi do venuća listova iz razloga što biljke ne mogu usvojiti dovoljne količine vode. Zbog svega toga, o temperaturi unutar zaštićenih prostora moramo voditi posebnu brigu.

Održavanje optimalnog temperaturnog režima tijekom hladnih dana postiže se zagrijavanjem i pravilnom distribucijom toplog zraka po čitavom zaštićenom prostoru. To se pak osigurava tehničkim načinom zagrijavanja putem tople vode, vodene pare, električnom energijom i toplim zrakom (kaloriferi). U većim plastenicima najčešći način zagrijavanja jest toplom vodom koja sistemom cijevi kruži po plasteniku čime se vrši i njegovo zagrijavanje. Ipak, u našim uvjetima najčešće se rabe posebne peći, termogeni i termoventilatori kod kojih hladan zrak ulazi u agregat, potiskuje zrak preko grijaćeg tijela, a zagrijan zrak preko izlaznog ventila na gornjem dijelu agregata izlazi u plastenik. Na taj način se omogućava cirkulacija toplog i hladnog zraka.

Obično se na sami izvor agregata postavlja široka cijev od lima ili posebne plastike koja je na daljini od jednog metra perforirana cijelom dužinom prolaska kroz objekt. Time se izbjegava štetan izravni udar toplog zraka na biljke i omogućava se ravnomjerno zagrijavanje prostora. Navedenim sustavima toplim se zrakom vrlo brzo i regulira temperatura unutar zaštićenih prostora a samo zagrijavanje zraka zasnovano je na izgaranju čvrstog, tečnog ili plinovitog goriva, toplom parom, toplom vodom ili električnom energijom.

Zagrijavanje zaštićenih prostora obvezna je mjera kod uzgoja povrća u kontinentalnim uvjetima uzgoja, premda je ono neizostavno i kod proizvodnje rasada. Drugim riječima, nema uspješne proizvodnje rasada bez regulacije temperature. Inače, od samog početka proizvodnje rasada temperatura je od izuzetnog značenja. Jer ipak treba znati kako će i samo klijanje i nicanje biti brzo i uspješno jedino ukoliko je temperatura blizu optimalne. A svako odstupanje u tom pogledu dovodi do sporijeg klijanja i nicanja, kao i do slabije klijavosti sjemena. Ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da se radi o veoma skupom sjemenu, lako ćemo zaključiti da bez adekvatnog zagrijavanja i nema sigurne te rentabilne povrtlarske proizvodnje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.