Uzgoj poriluka

5636

Poriluk nije poznat kao divlja biljka, domovina mu je istočno Sredozemlje. Najvjerojatnije potječe od pasjeg ili vinogradskog luka (Allium ampeloprasuma).

Raširen je po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi. Biljke slične poriluku pronađene su već u staroegipatskim grobovima. Izborom različitih sorti i stupnjevanom sadnjom moguće je postići ubiranje gotovo cijele godine. Posebno je prikladan za uzgoj u miješanim kulturama sa salatama i krastavcima. Kao pretkulture mogu poslužiti sva rana povrća i salate, osim lukova.

Klima i stanište

Ne podnosi sjenovita mjesta. Ne zahtijeva posebno mnogo topline, slično matovilcu Međutim, velikih je zahtjeva za vlagom, kao kupus ili rabarbara. Voli humusom bogata, masna ilovasta tla. Dubokim korijenom razbija teško tlo, usitnjava ga, tako mu poboljšava strukturu, pa ga zovu ozdravljivačem tla.

Sjetva

Pod određenim uvjetima poriluk se čitavu godinu može uzgajati u zagrijavanim staklenicima ili toplim klijalištima. U ranom sijanju vrijeme sijanja je siječanj, ubiranja lipanj. Ljetni poriluk se sije u veljači, presađivanje u svibnju, ubiranje u kolovozu. Jesenskom poriluku je sjetva u ožujku/travnju, presađivanje krajem svibnja/lipnja, ubiranje od rujna do studenoga. Zimskom poriluku je sjetva u svibnju/lipnju, presađivanje u srpnju/kolovozu, ubiranje u travnju. Uspješan uzgoj poriluka zimi moguć je samo na položajima s malo snijega. Nasuprot tome, mraz pojedinim sortama ne šteti.

Njega i sadnja

Prije sadnje gredicu dobro prekopati. Obilno je pognojiti istrunulim stajskim gnojem. Višekratnim zagrtanjem može se značajno povećati duljina bijele stabljike. Nikada ne gnojiti svježim stajskim gnojem jer pogoduje razvoju štetočine lukove muhe. Ostatke poslije ubiranja (lišće) ne ostavljati na gredici. Poriluk i mrkve tvore uravnoteženu biljnu zajednicu. Međusobno se štite od napada štetočina. Intenzivni mrkvin miris tjera lukovog moljca, dok miris poriluka odbija mrkvinu mušicu.

Berba je ovisno o vremenu sadnje. Biljke iskopati lopatom, odrezati korijen i duge listove. Zimski poriluk ubirati prema potrebi.

Od veljače/ožujka čuvati u podrumu, gdje se neke sorte mogu sačuvati sve do svibnja. Danas se kao delikatesa pripremaju, po mogućnosti što dulje, bijele stabljike poriluka, i to gratinirane ili cijele kuhane te poslužene kao šparoge, prelivene maslacem. Tanko narezane, svježe stabljike se mogu poslužiti kao salata, a tvrdi korijenski dio je neophodni sastavni dio zelenja za juhu.

Poriluk sadrži vitamine B1. B2, E i C. kao i karotin (provitamin A). Može se čuvati u hladnim podrumima ukopan u pijesak, ili u trapovima na otvorenome. Sorte otporne na hladnoću mogu prezimiti na gredicama. Ipak je preporučljivo staviti zaštitu protiv težine snijega, npr., s obje strane reda se stave narezane grane crnogorice.

Sorte

Rano ljeto i Rod Bernina su sorte za ljetni i jesenji uzgoj, kao i za pospješivanje. Zimski div i Rod Aljaska su zimske sorte, posebno otporne na niske temperature i mraz. Kod duboke sadnje tvore lijepe stabljike. Suprella, sorta za jesenski i zimski uzgoj, stabljike duge 15 do 18 cm.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.