Stočni grašak, bob i uljana repica u ishrani svinja

2848

Najveći proizvođač stočnog graška je Kina, sa 60 posto, pa SAD, u Europi Nizozemska, Velika Britanija i Rusija, u Africi Kongo, a u Južnoj Americi Argentina.

svinje

Kod nas se počela poklanjati pozornost stočnom grašku i zbog dušika koji ostavlja grašak u zemlji. U stočnom grašku ima 22 – 28 posto proteina pa se očekuje njegovo znatno uzgajanje u Europi. Bogat je lizinom, argininom, a nema dovoljno aminokiselina sa sumporom.

Ima viši sadržaj celuloze, malo kalcija, selena i vitamina E. Može dati prinos i do šest tona po hektaru. Uporaba termički obrađenog zrna stočnog graška pečenjem imala je tendenciju poboljšanja prirasta i iskorištavanje hrane, a suha ili vlažna hranidba nije pokazala znatne razlike. Zaključiti se može da se 10 – 20 posto graška može bez ikakvih pogoršanja proizvodnih rezultata uporabiti u obrocima za svinje u porastu i tovu. Pri tome zamjena sojine sačme graškom do razine od 50 posto proteinske vrijednosti nije imala nepovoljan utjecaj na porast i klaoničke rezultate svinja.

Poljski bob

Daje slične prinose kao grašak i zbog visokog sadržaja proteina do 30 posto. Očekuje se procvat varijeteta bez tanina. Dugoročnija očekivanja postoje i za slatki varijetet lupine, koja se može koristiti pri srednjem nivou do 10 posto u smjesama za tovne svinje.

Uljana repica

Sve se više u Hrvatskoj pridaje važnost i uljanoj repici, tj. njezinoj sačmi, jer je, osim sojine i suncokretove sačme, sačma uljane repice važan izvor proteina. Ona je uz suncokretovu sačmu najbliža sojinoj sačmi po sastavu i biološkoj vrijednosti.

Posljednjih godina povećavaju se površine uljane repice zbog toga što ona uspijeva tamo gdje se suncokret slabo razvija i što je njezino ulje sve traženije kao i njezina sačma. I unatoč visokom sadržaju proteina od 34 posto nutricionisti su oprezni kada se radi o njezinoj hranjivoj vrijednosti. Taj se stav zasniva prije svega na visokom sadržaju eruka kiseline i glukozinolata, koji nepovoljno utječu na metabolizam i sadržaj tanina, koji smanjuju ukus obroka. Većina istraživača smatra da se sačma uljane repice ipak može koristiti u ograničenim količinama u smjesi za prasad do 4 posto, a u obrocima za svinje u porastu i tovu 6 posto.

Na poljoprivrednim je stručnjacima da pronađu nove sorte uljane repice bez eruka kiseline i glukozinolata, jer bez tih kiselina mogla bi se davati svim kategorijama svinja i 12 posto uljane sačme i do 25 posto ukupnih sirovih proteina. Kvasci i gljivice isto mogu biti alternativni nositelji proteina, ali im je cijena još vrlo visoka.

Razlog naglašavanja važnosti proteina u hranidbi svinja je u tome što je to jedna od najosjetljivijih oblasti hranidbe, što su proteini vrlo skupi, teže se do njih dolazi, a podložni su smanjenju biološke vrijednosti u odnosu prema energetskim krmivima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.