Križanje svinja

445

Dvopasminska i tropasminska križanja najčešći su oblici križanja u svinjogojstvu gdje se u F1 generaciji nastoje poboljšati svojstva plodnosti, a križanjem F1 generacije s trećom pasminom nastoje se poboljšati tovna svojstva i mesnatost.

svinje

Cilj uporabnih ili kako se još nazivaju i industrijska križanja je da se proizvedu što je moguće kvalitetniji križanci bilo za rasplod, bilo za tov.

Postoje različiti oblici takvog križanja koji ovise o broju pasmina koje su uključene u samo križanje. Pa tako postoje dvopasminska, tropasminska, četveropasmiska, unakrsna i rotacijska križanja. Dvopasminska i tropasminska križanja najčešći su oblici križanja u svinjogojstvu gdje se u F1 generaciji nastoje poboljšati svojstva plodnosti, a križanjem F1 generacije s trećom pasminom nastoje se poboljšati tovna svojstva i mesnatost.

Kao primjer se može uzeti križanje između švedskog landrasa i velikog jorkšira da bi se povećala plodnost (broj odojaka u leglu) a zatim pripuštanje nazimice iz tog legla s Durokom kako bi se popravile tovne sposobnosti i kvaliteta mesa. Ta pojava veće manifestacije pojedinih svojstava (plodnosti i mesnatosti) kod potomaka dobivenih križanjem dviju pasmina naziva se heterozis efekt.

Tako naprimjer, heterozis efekt u tropasmiskom križanju može iznositi i do 20%. Međutim tu treba imati na umu da učinak tog efekta ne ovisi samo o plodnosti pasmina koje su međusobno križane već i o njihovom položaju u križanju (npr. dali je otac
bio landras ili jorkšir).

Činjenica je da je naše svinjogojstvo na vrlo niskim granama što se prije svega ogleda u broju odojaka po krmači godišnje, u kvaliteti svinjskih polovica i konverziji hrane. U svakom slučaju jedan od razloga takvog stanja je i neadekvatan genetski sastav tovljenika koji se može popraviti gore navedenim križanjima.

Od genotipova svinja za proizvodnju mesa kod nas se uzgajaju veliki jorkšir i švedski landras a u zadnje vrijeme počeo se koristiti i pietren i njemački landras. Vrlo dobra kombinacija križanja za proizvodnju svježeg svinjskog mesa je križanje između švedskog landrasa i velikog jorkšira te zatim pripuštanje F1 generacije s nerastom pietrenom ili belgijskim landrasom.

Međutim za suhomesnatu upotrebu za koju se prerađuje većina svinja na našim miješanim gospodarstvima nisu potrebni izrazito mesnati tipovi (pietren) već oni koji sadrže manje slobodne vode (od 5-6%) i više intramuskularne masti (međumišićne masnoće). Tako bi bilo idealno da su krmače križanke između švedskog landrasa i velikog jorkšira a nerast da je Durok.

Durok je pasmina koja je u nas nedovoljno poznata a karakterizira nešto veća količina međumišićne masnoće (4-6%) neophodne za suhomesnate proizvode, s time da je plodnost dosta neujednačena.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.