Pietren je belgijska pasmina nastala sredinom 20. stoljeća. Stvorena je sa ciljem dobre mesnatosti te su kod ove pasmine dobro razvijeni najkvalitetniji dijelovi trupa.
Prasi 9 do 10 prasadi, ranozrela je pasmina te se u Belgiji tovi do 95 kilograma. Prosječni dnevni prirast je oko 750 g, a zahtjeva od 2,9 do 3,3 kg hrane za kilogram prirasta. Dugo vremena smatrana je najmesnatijom pasminom (oko 65% mišićnog tkiva u polovicama), ali kasnije su je pretekle hibridne svinje.
Veliki problem ove pasmine je manjak intramuskularne masti koja je glavni preduvjet za kakvoću mesa. Vrlo često tropasminski hibridi s pietrenom imaju ispod 1,5% intramuskularne masti, dok stručnjaci preporučuju da za dobru kvalitetu mesa postotak mora biti od 2 do 3%.
Pietren je svinja srednje veličine, uglavnom pokrivena karakterističnim crnim pjegama nepravilnog oblika. Pored toga postoji svijetla varijacija bez pjega. Šunke i ramena su veoma dobro razvijeni, a u odnosu na ostale pasmine svinja ima kraće noge. Zahvaljujući tome djeluje zdepasto.
Zanimljiva je karakteristika da pietren svinje nose uši uspravno i to je karakteristično za čistu pasminu.
Pietren je rasprostranjen u zemljama koje uglavnom koriste meso u svježem stanju i za proizvodnju svježih kobasica. Meso pietrena nije pogodno, zbog visokog sadržaja vode, za proizvodnju polutrajnih i trajnih prerađevina.
Koža je prilično debela, poželjno je da je bez pigmenta. Dlake su prave, kratke i dosta rijetke, žutobijele boje sa većim ili manjim crnim pjegama ili šarama po cijelom telu.
Pietren je nešto slabije plodnosti, 8-9 prasadi u leglu, mada postoje farme u sjevernoj Njemačkoj sa prosječnom veličinom legla od čak 11 živorođenih prasadi. Dnevni prirast u tovu i konverzija hrane je za 10-20% slabija nego kod mesnatih rasa, računato na bazi prirasta žive vage. Ali kada se ovi podaci obračunaju na bazi prirasta mesa, koji može biti i 65% u toplim polutkama, onda ova pasmina ima znatno bolje tovne rezultate od svih danas poznatih pasmina.