Ekološko pčelarenje

Mnogi stručnjaci tvrde da bi svaki med po svojoj kvaliteti bio med, tj. da je čist jer potječe od biljaka i cvijeća, a da mu se ne dodaju strane tvari.

Pčela, ako se i otruje sa zaštitnim sredstvom, ona ugiba, pa štetna/otrovna supstanca ne dospijeva u košnicu i med. Postoje i stručnjaci koji tvrde da ni jedan med danas nije čist. Odnosno, da ne može biti čist zbog zagađenja zraka i kiselih kiša koje svuda padaju. Činjenica je da insekticidi ne ubijaju svaku pčelu. Zaštitna sredstva postupno gube svoju toksičnost i uvjetuju različita subletalna oštećenja.

Takve pčele, koje su oštećen fizički ili kemijski, vraćaju se u košnicu i sa sobom unose ostatke kemijskih sredstava. Ta kemijska sredstva su štetna i za čovjeka.

U košnicu ulaze štetne rezidue, odnosno u pčelinje proizvode, i to ne samo zbog suvremenih agrotehničkih mjera, nego kao i posljedica zagađivanja u prometu sa teškim metalima (olovo, kadmij) te industrijskih zagađenja. Lokaciju za pčelinjak i pašu treba odabrati tako da bude na mjestu koje je dovoljno udaljeno od takvih zagađenja.

Moramo i primijeniti i razmišljati o primjeni onakvih načina rada uz čiju ćemo pomoć obraniti pčele od bolesti i štetočina i to na takav način da zdravlje pčelinje zajednice ne bude upitno, te da se u pčelinjim proizvodima ne nađu nikakve rezidue. Med proizveden po ekološkim principima pčelarenja nije jednak komercijalnom medu. Eko-med je on zaista čist i zdraviji, pa postoji opravdana potreba tržišta za takvim medom.