Grabež u pčelinjaku

U ranom proljeću, dok još nema paše, zatimu jeseni, kad je sva paša prestala, a i preko ljeta u bespašnoj sezoni, pčele sabiračice pokušavaju da nastave sabiranjem ondje gdje do meda mogu da dođu.

Kad pronađu na pčelinjaku neku slabiju zajednicu ili bezmatak kojemu pčele stražarice ne brane dovoljno leto, one ulaze u košnicu, nasisaju se meda i prenose ga u svoju košnicu. Kad odnesu sav med iz neke košnice, navaljuju na susjednu. Ako i kod nje naiđu na slabiji otpor, opljačkaju i nju. Tom prilikom pčele iz ostalih zajednica, ponukane posebnim zujanjem napadačica, također otpočnu s napadima.

Na taj način razvije se pravi rat na pčelinjaku, i na koncu ostane mnoštvo mrtvih pčela, a slabije zajednice ostanu bez kapi meda. Jake se zajednice lako obrane od takvih napadačica. One jednostavno u velikom broju izađu iz svoje košnice i uhvate se na letu, pa na taj način svojim tijelom spriječe ulazak napadačica u košnicu. Pojavu grabeža znatno je lakše spriječiti nego smiriti razbuktali rat među pčelama. Da pčelar ne izazove grabež, mora paziti na ovo:

1. Okvire s medom koji su izvan zajednice treba uvijek držati u dobro zatvorenim košnicama, nastavcima ili prostorijama. U bespašno doba ne smije se omogućiti pristup tuđici do pčela koje su s bilo kojih razloga zatvorene mrežom, jer je tuđica kadra da na osebujni način, kroz mrežu, i od njih uzima med. Staviše, one uzimaju med i od pčela u roju koji se pustio u bespašno doba.

2. Ako se u bespašno doba moraju pčele prihranjivati, to se mora raditi uvijek pred večer kad je prestalo izlijetanje. Pri tome se mora paziti da se u blizini košnica ne prospe ni najmanja količina hrane.

3. Kad se na svršetku paše vade okviri s medom, treba ometati pčele u košnicu kroz limeni sipaonik, a nipošto stresati pčele pred leto košnice.

4. Izvrcano saće ne smije se davati pčelama na čišćenje po danu, nego pred večer, kad je prestalo izlijetanje pčela.

5. Pred svršetak paše leta se moraju suziti na svima košnicama. Na onima u kojima su slabe zajednice moraju se suziti toliko da ostane prolaz samo za jednu pčelu.

6. Kad nema paše, košnice ne treba otvarati bez velike potrebe. Ako se već otvaraju, treba to činiti pred večer. Za napada tuđica ne pomaže ni veliki kavez od tila pod kojim ima mjesta za košnicu i za pčelara. Tuđica se provlači kroz travu ispod takva kaveza. Tada je kudikamo praktičniji za rad poseban pokrivač, natopljen fenolom.

Čim se po borbi na letu opazi da pčele neku zajednicu napadaju, pa i pokraj suženog leta, treba na leto nabacati mokre trave jer se kroz nju tuđica ustručava provlačiti. Uz to je također dobro košnicu oko leta namazati petrolejem, ili karbolom jer taj miris odbija pčele. No ako ni to ne pomaže, napadnuta košnica mora se na letu zamrežiti i odnijeti u zatvorenu prostoriju gdje je valja zadržati 2 dana. Na njezino mjesto treba odmah postaviti praznu košnicu i u nju staviti jedan okvir sa starom satinom koju je dobro malo i namazati medom. Kad je tuđica očisti, neće se nakon dva dana vraćati, te se ona napadana može tada vratiti na svoje mjesto.

Osim obične tuđice postoji još jedna vrsta tzv. progresivne tuđice. Dok se prva u početku svoje »akcije« može odmah poznati već po tome što prvo leprša iznad mjesta koje joj se čini pogodno za spuštanje, dotle ove druge, smiono i žurno ulaze u tuđe košnice i odnose bez borbe iz nje med u svoju košnicu. Nisu poznati svi uzroci kako nastaju takve progresivne tuđice. Jedan od uzroka svakako je kad pčelar prenosi neki okvir s leglom i s pčelama u drugu zajednicu.

Tuđica je glavni posrednik u širenju zaraznih bolesti, te je u mnogo slučajeva bila uzrok propasti brojnih zajednica, a ponekad i cijelih pčelinjaka. Zato im pčelar mora obratiti potrebnu pažnju.