Med od suncokreta

Suncokret potječe iz Meksika i Perua, odakle se raširio u druge zemlje. Ima ga više vrsta, ali za nas je najznačajniji obični suncokret (Helianthus annuus L.), poznata i vrlo korisna uljana biljka.

Na dobro razvijenoj glavici suncokreta može biti do 1.500 cvjetova u gotovo koncentričnim krugovima. Počne cvasti krajem lipnja i traje oko 20 dana. U oprašivanju suncokreta najveći udio imaju pčele povećavajući tako prinos sjemena.

Najviše se sunookreta sije u Vojvodini i Slavoniji. Stare naše domaće sorte suncokreta bile su se toliko izrodile da su prestale mediti. Kako je suncokret ljetna biljka, njegovu medenju pogoduje stalno lijepo vrijeme sa dosta vlage u zraku. Naročito je dobro da mu tlo pred cvatnju nakisne. Naprotiv, škodi mu jaka suša ili hladni pljuskovi u vrijeme cvatnje. Ako suncokret trpi od suše, može dati punu košnicu meda, ali na suši sredina cvijeta izlučuje ljepljivu smolu od koje pčele stradaju i zajednice oslabe.

Kad suncokret procvate, najprije se otvore krajnji rubni cvjetovi, a središnji tek za 5—6 dana. Medi najbolje ujutro, što se opaža po mirisu i žurbi pčela. Poslije podne medenje popusti. Najbolje mede krajnji cvjetovi, dok središnji mede upola slabije. Kad se cvjetovi oplode, medenje naglo prestaje.

Najveći prinos na suncokretu zabilježen je do 5 kg na dan. U dobrim godinama na suncokretu se može vrcati po dva puta, ukupno do 35 kg meda po košnici. Med je jantarnožut. Slabog je mirisa po biljci, slatkog do trpkog okusa. Iza vrcanja brzo se kristalizira u srednje krupne ali vrlo čvrste kristale.

Duljim stajanjem u kristaliziranom stanju postaje tvrđi od svakog drugog meda. Ide u lošije vrste. Nije dobar za zimovanje pčela.